Progresivno mišićna relaksacija je jednostavna relaksacijska tehnika naizmjeničnog kontroliranog napinjanja i opuštanja skupina mišića uz odgovarajuće disanje…
Odlična je tehnika za smanjivanje tjeskobe i stresa, a time i za poboljšanje mnogih zdravstvenih problema proizašlih iz stresa. Osmislio ju je u ranim 1920-ima američki liječnik Edmund Jacobson koji je napisao nekoliko knjiga na tu temu. Od tada se uspješno koristi kao terapija ili se samostalno prakticira diljem svijeta.
PRAKTICIRATI JU MOGU SVI
PMR je namijenjena svim dobnim skupinama. Često je provode terapeuti s djecom predškolske i školske dobi za rekreaciju (pogotovo za „nemirnu“ djecu koja se teže fokusiraju, ali i za potištenu ili u stresu). Često se provodi i s osobama starije životne dobi, jer nije zahtjevna i dovodi do očitog psihofizičkog poboljšanja praktikanata. Koristi se i kao priprema za operativni zahvat uz što je i postoperativni oporavak brži.
Redovitim prakticiranjem PMR-a mišićne napetosti se smanjuju, opseg pokreta povećava, mišići istežu i jačaju, poboljšava se cirkulacija a disanje usporava i povećava iskorištavanje kisika. San postaje bolji i dublji, ukupna vitalnost odnosno razina energije je u porastu. To dovodi do poboljšanja ukupnog psihofizičkog stanja osobe, prevencije i poboljšanja psihosomatskih bolesti koje nastaju uslijed psihičkih doživljaja odnosno kao posljedica neurotičnih konflikata. Prema shvaćanju psihosomatske medicine emocionalna uzbuđenja i psihička napetost uzrokuju organske promjene u tijelu putem vegetativnog živčanog sustava. Najčešća psihosomatska oboljenja su gastritis, ulcerozni kolitis, neki oblici gušavosti, ulkus (čir, na želucu ili dvanaesniku) te u pojedinim slučajevima dijabetes, hipertenzija, migrena, bronhalna astma, urtikarija, pruritus i druge.
NE USPAVLJUJE, VEĆ OPUŠTA
PMR nema za cilj osobu „uspavati“ kao meditacija ili autogeni trening, mišićna relaksacija je vježbanje, aktivnost i opuštanje se stalno izmjenjuju, ali se pritom samo sjedi ili leži. Faza napinjanja i opuštanja skupine mišića se izmjenjuju s time da je opuštanje dvostruko duže od napinjanja. Važno je da je pažnja na mišićima, napinju se sve jače i jače i promatra ta napetost. Nakon toga slijedi opuštanje, težnja nam je mišiće opustiti što više, dakle pažnja je i dalje na njima. Ne postoji uputstvo kako se diše u fazi dok su mišići napeti. Dok su mišići zgrčeni disanje gotovo da nije moguće odnosno vrlo je plitko, duboki udah nije moguće izvesti.
NAPETOST JE BOLEST
Što nam to govori? Kada smo napeti disanje je nepravilno, bolje reći nedovoljno za dobru funkciju organizma. Ali, zato je nekoliko dubokih udaha i izdaha vrlo jednostavno uraditi u fazi opuštanja. Udah je na nos, a sporiji i duži izdah kroz usta uz specifični zvuk izgovarajući kroz skupljene usnice slovo „Š“, „S“. Taj zvučni fenomen ima više značenja: koncentrira pažnju na trajanje izdisaja (koje treba biti duže od udisaja), osoba koja vježba s praktikantom kontrolira slušanjem da li se vježba izvodi ispravno i, najbitnije, time se stvara otpor za vrijeme izdaha, dolazi do protupritiska u dišnim putovima i oni ostaju otvoreni čime se postiže bolja opskrba tijela kisikom. Uz to se diše abdominalno (dijafragmom) što znači da je disanje duboko, opskrba kisikom je dobra. I tako se putuje od jedne skupine mišića do druge, napinju se i opuštaju. Kreće se od stopala prema glavi ili obrnuto, što više nekim redom.
Na koji točno način progresivno mišićna relaksacija prepoznaje i uklanja napetost, saznajte u sljedećem tekstu..
Autor: Mladen Delač, voditelj stručne prakse i vježbi psihofizičkog opuštanja (Yoga, Autogeni trening, Progresivno mišićna relaksacija, Kreativna vizualizacija, Vježbe disanja) u Wellness Akademiji.
Foto by: ehow.co.uk/zanimljivosti.net/
Share this Post