U knjizi Kako biti Parižanka, gdje god da si, otkrijte umjetnost ljepote na pariški način. Autorice knjige su četiri uspješne žene i dugogodišnje prijateljice, Sofi Mas je filmski producent, Karolin de Megre je vlasnica izdavačke kuće i ambasadica Chanela, Audry Duan je urednica i scenarista, te Anne Berest autorica dva romana.
Wellness lifestyle Parižanke
Wellness lifestyle uključuje brigu o svom izgledu, jer zadovoljstvo svojim izgledom doprinosi osjećaju zadovoljstva i sreće.
Parižanka je žena koja uvijek izgleda savršeno i odiše šarmom. Ključna riječ je umjerenost: umjerenost s bojama, dezenima, nakitom i šminkom. Parižankin ideal ljepote je svaka žena koja drži do sebe i zapravo voli sebe.
Kada Parižanke pričaju o au natural svoje ljepote – lažu! One će te uvjeriti da su rođene sa savršenom kožom i neodoljivom rasčupanom kosom. Da od kolijevke pa nadalje izlučuju miris dostojan Chanel No. 5. Kada kažu da su njeni „prirodni“ atributi baština koju je nemoguće opisati – opet lažu.
Pročitajte kako se Parižanke brinu o sebi, ostavljajući utisak kao da se ne brinu o sebi. To je umjetnost ljepote – na pariški način!
SVE ŠTO TREBATE ZNATI O KOSI
Jedna od najvećih posebnosti Parižanke je kosa. Postoji nekoliko karakteristika koje pomažu da je lakše prepoznate. Njena frizura nikada nije „besprijekorna“ i rijetko kada ide na feniranje. Ona je njeguje, ovisno o godinama, na različitim nivoima urednosti. No, neka vas to ne zavara – ovo je veoma oprezno organiziran kaos.
KAKO
Ne farbajte svoju kosu, ili ako je farbate, farbajte je samo u svoju prirodnu boju kako biste je posvijetlili, ili sakrili sijede. Ovo pravilo, više-manje, prate svi: čuvaj boju koju je Majka Priroda odabrala za tebe. Nemoj sušiti kosu fenom (zapravo, mogla bi i baciti svoj fen), već koristi dva vrlo prijateljska izvora: svježi ljetni zrak i ručnik po zimi. Kada god je moguće, peri svoju kosu navečer, a ne ujutro, kako ne bi izašla iz kuće mokre kose. Ako zaspiš svezane kose, to će joj dati još interesantniji izgled kada se probudiš. Ne vrijedi prati kosu svaki dan, jer će sljedećih dana (ili čak dan nakon, ovisno o teksturi kose) tvoja kosa dobiti na težini i dobiti pravi volumen.
Nema logike da ‘krasiš’ svoju kosu: izbjegavaj šnalice i marame za kosu ako imaš preko 18 godina, ali i nakit i ostale ‘dekorativne’ dodatke za kosu. Kako ti lice postaje neurednije godinama, tvoja kosa može postati urednija, zbog balansa. Blagoslovi magično ljetno vrijeme kada tvoja kosa, uz pomoć morske vode i sunca, postaje jednostavno savršena: grublja, svjetlija i slanija. I naravno, kapljica parfema na kosi, iza uha ili na vrat, nikada nije nikome naškodila…
O PLASTIČNIM OPERACIJAMA…
Iako će sve pa i svoje muškarce uvjeravati da treba prihvatiti svoje tijelo i kada stari, te da je važno da izgleda njegovano-opet lažu. Iako su donedavno tvrdile da su plastične operacije simptomi dva zabrinjavajuća problema: uzaludne opsesije i manične depresije-stvari su se promijenile. Sada se Parižanke podvrgavaju plastičnim operacijama tijela i lica. Ali, kao i uvijek, to rade na svoj način, držeći se pravila. Sve je u umjerenosti.
KAKO:
Prvo odaberi jedan dio na koji ćeš se fokusirati. Jedna operacija. Stvar koja ti najviše smeta. Nos ili dio oko usta, grudi ili trbuh… Dalje – oduži operaciju što je više moguće. U Francuskoj, rijetko ćete vidjeti ženu u 35-oj godini koja je imala plastičnu operaciju. Generalno, borba počinje u tvojim 40-im, često uz pomoć botoksa (jednom godišnje, ili ćeš riskirati da se primijeti). Čekajući strpljivo, zahvaljujući procedurama, prva mala zatezanja nakon 40te godine bi bila: kapci, vrećice ispod očiju, bore oko usta. Onda, u 60. bi mogla razmisliti i još jednom ‘mini-liftu’. Operacija nije, kao što je to slučaj u većini zemalja, simbol bogatstva. Mjera uspješnosti operacije je njena neprepoznatljivost. Naravno, u Parizu se ne govori o tome i ti to ne govoriš ljudima. Glavna stvar je izbjeći bilo koju operaciju koja uništava ili može pretvoriti ženu u kipa ili lutku.
KOŽA…
Koža treba izgledati prirodno. Pjegice se mogu pojaviti u proljeće sa prvim zracima sunca. Jagodice se ponekad zacrvene kada lažete i čitavo lice se zajapuri kada ste uplašene. Ne smijete skrivati priče iza prirodne boje svoje kože. Iz tog razloga, ona mora biti pokazana, otkrivena, izložena.
KAKO:
Francuske žene izbjegavaju pudere koji uglavnom služe kao pokrivači i zbog toga ga trivijaliziraju. Postoji čitav niz ‘vatrometa’ koje možete koristiti umjesto pudera. Nevidljive, a ipak uvjerljive – sve je do glazure. Isto onako kako su umjetnici ‘pripremali’ svoja platna prije nanošenja boje (ove pripreme su ostale tajna i recepti bi nestali sa smrću umjetnika), kožu lica morate tretirati kao platno. Počevši sa hidratizacijom kože, u koju se profesionalci kunu. Zatim sakrijte sve nesavršenosti (vrećice ispod očiju, strane nosa, bubuljice) uz pomoć korektora. Ako baš ne možete živjeti bez pudera, onda ga pomiješajte sa hidratantnom kremom kako bi ublažile njegov efekt. I par linija maskarom – budite velikodušne na vrhovima i krajevima trepavica kako bi istaknule izgled i sakrile sve vrećice ispod očiju, te lagani crveni ruž – neće biti nezgodan za noćni provod.
PAZITE NA SVOJE EKSTREMITETE
Iako se Parižanka ponekad čini pomalo nonšalantnom, ona uvijek poštuje univerzalne pricipe ženstvenosti: lijepo njegovane ruke i stopala. Što to podrazumijeva? Kratke, uredne nokte, ponekad lakirane – ali ne uvijek. Jednostavnost je ključ. Zapravo, francuski manikir je enigma: to je upravo ono oprečno francuskom šiku. Parižanka ne shvaća njegovu svrhu i zbog toga ga nikada ne nosi. To bi bio očit dokaz da ulaže trud u svoju sofisticiranost. Unatoč svim ovim rutinama, Parižanka ostavlja svoje male nesavršenosti, slavi ih (rupica u njenom obrazu, napuknut zub, istaknute obrve ili izražajan nos): ovo su sve znakovi snažnog karaktera zbog kojih se osjeća lijepo, bez potrebe da bude savršena.
JAVNA PRIVATNOST
Parižanka uvijek ima dobar razlog da sjedi na klupi! Kada ima vremena koje treba ubiti, jer ne želi da se rano pojavi na sastanku na koji je došla prerano. Kada mora kopati po svojoj torbi kako bi našla telefon, ključeve od auta, karticu za parking i ključeve od kuće – nakon svega ovoga se osjeća tako iscrpljeno da više i ne želi ići kući. Kada izađe i zalupi vratima za sobom kako bi pokazala da misli na posao, i onda shvati da nema pojma gdje da ide. Kada želi poljubiti muškarca dok razmišlja da li da ga pozove kod sebe ili pusti da poljubac bude zadnji. Kada trči stotinu metara kako bi stigla na autobus, i promaši ga, a treba da uzme zraka nakon ove neočekivane navale fizičke aktivnosti. Kada treba obaviti poziv za koji nitko kod kuće ne bi trebao da zna. Kada želi čitati knjigu i biti viđena da čita knjigu. Kada želi razmišljati o tome kako je biti stara žena u Parizu, pričajući s golubovima u nedostatku boljeg društva.
Au naturel parižanke je plod teškog rada, pomno prenošenog s koljena na koljeno.
Izvor (iz knjige)’Parižanka gdje god da si’
Autor: Jelica Popić, dr. med.
Foto by: 4.bp.blogspot.com/
Podijeli članak s prijateljima