Porodica i društvo ne uče svoje članove da uočavaju kompleksnost u društvenim i interpersonalnim interakcijama, zbog čega oni razvijaju tunelske vizije – govoreći da imaju „realističan i pošten stav prema životu“ ili „da se treba držati činjenica“.
Guranje glave pijesak je izraz koji opisuje ponašanje ljudi, obitelji i društva koji konstantno poriču postojanje teškoća i problema . Temu za ovaj članak pronašla sam u knjizi „Na drugi način“, u kojoj psihoterapeut Paul Watzlawick uz još dva sjajna liječnika i znanstvenika, objašnjava zašto se ljudi teško mijenjaju, te opisuje nekonvencionalne metode rješavanja problema primjenjive na svim poljima ljudskog života, od međunarodne politike, socijalnih pitanja neke zemlje, pa do bračnih i roditeljskih zavrzlama. Te metode su se pokazale djelotvornim ondje gdje zdrav razum i uobičajena logika često moraju odustati.
Ljudske i društvene poteškoće i problemi nepoželjna su stanja ili životne situacije s kojom se osoba nosi. Mnogi se problemi ne rješavaju, već pogoršavaju, upravo zato što se poricanjem i pojednostavljivanjem ne djeluje u smjeru rješenja.
Ljudi koji poriču postojanje problema, skloni su prilikom susretanja s problemom ili ukazivanja na problem, reagirati na način da tu osobu optužuju, govoreći da je “ loša, luda ili zla“. Poricanje problema i napadi na one koji na problem ukazuju idu nekako ruku pod ruku.
ŠTO JE OTVORENA TAJNA?
Poricanje problema i napadi na one koji ih vide, sigurno imaju svoje podrijetlo u obiteljskom i društvenom naslijeđu i okruženju. Naime, porodica i društvo ne uče svoje članove da uočavaju kompleksnost u društvenim i interpersonalnim interakcijama, zbog čega oni razvijaju tunelske vizije – govoreći da imaju „realističan i pošten stav prema životu“ ili „da se treba držati činjenica“.
U mnogim obiteljima vjeruje se i provodi u praksi stav da „neke stvari“ ili teme nisu za djecu, mlade i neke članove obitelji i to zbog njihova dobra. Oni zbog „svoga dobra“; ne smiju znati, ne smiju vidjeti, čuti, misliti, osjećati ili reći. Istodobno te iste porodice i društvo u cjelini propuštaju naučiti svoje članove onomu čega moraju biti svjesni i o čemu moraju komunicirati.
Kada u obiteljima s poremećenim odnosima poriču postojanje problema, jedan od razloga tomu vjerojatno je njihova potreba da se održi društveno prihvatljiv „izgled“ porodice, kao i strah od odbacivanja. Te obitelji obično igraju igru „otvorene tajne“. Otvorene su – jer za njih svi znaju, a tajne su – jer se svi „prave“ da nitko ne zna da svatko drugi zna.
ČEMU VODI ČEŽNJA ZA ŽIVOTOM BEZ PROBLEMA?
Za mnoge je „guranje glave u pijesak“ rezultat čežnje za životom bez problema ili straha od odbacivanja. Jer, kada neki član problematične obitelji „progleda“ i progovori o problemu, obično se proglašava zlim ili ludim, osim ako nije razvio ključnu vještinu da vidi, a ne kaže da vidi. S druge strane ako vidi, a sam sebi ne priznaje da vidi, on razvija sliku psihopatologije.
Ne treba shvatiti da su sva pojednostavljenja problematične situacije štetna. Ako ne znamo pojednostavniti može nam se desiti da „ne vidimo stablo od šume“. Živjeti sa što manje problema je moguće kada smo sposobni zastati pred crtom koju ne treba prijeći, bilo da poričemo ili ukazujemo na probleme.
U ovom tekstu sam željela naglasiti da učinci poricanja neporecivih problema, imaju tendenciju rasta do strašnih razmjera, točnije mogu uzrokovati raspad obitelji, tvrtke, društva ili nas samih. Cilj bi nam svima trebao biti pronaći granicu i balansirati između dvaju suprotnih krajnosti pojednostavljivanja i kompliciranja ili nagomilavanja teorija. Potrebno je pronaći granicu preko koje ne treba prijeći u poricanju problema kako se ne bi prešlo u suprotnu krajnost iskrivljene stvarnosti.
Autor: dr.med. Jelica Popić
Share this Post