Budući da su umjetna sladila dobivena sintetskim putem, poklonici funkcionalne hrane, zdravog načina života i sve veći broj potrošača usmjereno je na prirodna sladila koja već zbog same činjenice da su biljnog podrijetla imaju značajnu prednost u odabiru određenog prehrambenog proizvoda.
Tvari za zaslađivanje ili sladila su tvari koje hranu nadopunjuju ili zaslađuju. Obično se dijele na zamjene za šećer i umjetna sladila ili samo sladila.
SMANJUJU ENERGETSKU VRIJEDNOST
Osim zdravstvenog učinka odabir sladila se provodi i prema tehnološkim svojstvima i cijeni te vrsti proizvoda za koji su namijenjeni. Tvari za zaslađivanje su nadomjestak šećeru te bitno smanjuju energetsku vrijednost namirnice. Zamjena za šećer ili smanjena kalorijska vrijednost pomaže pojedinim skupinama ljudi da reguliraju energetski unos, a da pritom ne smanjuju unos namirnica, odnosno da pri bolesnim stanjima organizma, kod kojih je ograničen unos šećera i dalje uživaju u slatkom okusu.
Međutim, vrlo često se u sastavu nisko energetskih prehrambenih proizvoda nalaze umjetna sladila koja imaju visok intenzitet slatkoće pa ih je potrebno koristiti u znatno manjem udjelu da se postigne slatkoća ekvivalentna istoj saharoze, koja se uzima kao referentna supstanca.
NAJKONTROVERZNIJI PRIPRAVCI PREHRAMBENE INDUSTRIJE
Postoji velik broj poznatih umjetnih sladila, no samo mali broj udovoljava zakonskoj regulativi u modernoj prehrambenoj industriji. Popis dozvoljenih umjetnih sladila varira od zemlje do zemlje. Primjerice, u EU postoji lista koja uključuje 6 umjetnih sladila visokog intenziteta čija je uporaba dozvoljena (acesulfam K, aspartam, ciklaminska kiselina i njene soli, saharin i njegove soli, sukraloza, neohesperdin dihidrohalkon), dok u SAD-u taj isti popis ne uključuje ciklamate i NHDC (neohesperidin dihidrohalkon), ali se tamo na popisu može pronaći i neotam.
Umjetna sladila visokog intenziteta koja su naveliko promovirana od strane prehrambene industrije, ubrajaju se među najkontroverznije prehrambene sastojke zbog sumnje da izazivaju nepovoljne zdravstvene efekte kao što su dermatološki problemi, glavobolje, promjene raspoloženja, promjene u ponašanju, poteškoće s disanjem, alergije pa čak i karcinom.
Tako su primjerice provedena brojna istraživanja o sigurnosti saharina (kod životinja) i ciklamata kod kojeg je problem složeniji, jer različiti ljudi metaboliziraju ovo sladilo na različite načine. Stoga je zbog sigurnosti potrošača potrebno kontrolirati sadržaj sladila u hrani i njihov unos u organizam.
Autor: Wellness.hr
Podijeli članak s prijateljima