Tatoo je danas postao moda modernog društva te se sve više ljudi njime odlučuje ukrasiti svoje tijelo no postoje situacije kada se tatoo neželjno razvije. U tom slučaju se govori o traumatskoj tetovaži (npr. uslijed eksplozije). U samim začecima bojanja tijela koristile su se primitivne metode podkožnog ubrizgavanja boja koje su mahom bile od prirodnih materijala i gotovo uvijek se radilo o tamnijim pigmentima. Kako je vrijeme prolazilo, tehnologija se poboljšala pa su ručne “igle” zamijenili strojevi, a boja se danas može nabaviti praktički u svim duginim varijantama. Napraviti tetovažu nije sigurno lak posao pogotovo ako je ona pravo umjetničko djelo ,ali skinuti ju je daleko teže. Problem je taj jer se pigment nalazi u intradermalnom djelu ispod vanjskog rožnatog dijela te je takvog sastava da se ne resorbira u organizam. Prve metode odstranjivanja tetovaže su se svodile na kemijsku ili kiruršku abraziju, dakle odstranjivala se koža s jasnim ožiljnim rezultatima. Pravu revoluciju u odstranjivanju tetovaža izazvali su prvi Q-switched laseri koji su sposobni proizvesti ogromne snage reda milijardi wata, ali u kratko vrijeme (milijardinku sekunde). Tako visoke koliko energije predane u tako kratko vrijeme ,ukoliko se aprosbiraju u pigment tetovaže izazivaju njegovo razbijanje na manje elemente bez grijanja. Ti elementi više nisu čestice pigmenta već njegovih subdijelova koji mogu biti ili metabolizirani ili pak ostaju u tkivu ,ali im novonastale dimenzije daju gotovo nevidljiv oblik. No, u proceduri uklanjanja tetovaže moramo voditi računa o:
- Kako je tetovaža rađena
Profesionalnom mašinom starom 30 godina, novom ili ručnom obradom. Svi ovi alati daju drugačiju penetraciju pigmenta u kožu stoga je najteže ukloniti tetovažu koja je jako duboka,a to su ujedno one profesionalne rađene sa mašinom. S druge strane prednost mašine je ta da je dubina više manje jednaka na svim djelovima. Jednom postavljeni parametri za uklanjanje ostaju uglavnom isti. Ukoliko je tattoo ručno rađen sa trstikom ili neki rudimentalnijim alatom, pigment se redovito nalazi na različitim dubinama što uvjetuje puno više seansi, više znanja, više tehnike i na kraju više novaca za njegovo uklanjanje. Što je tetovaža novijeg datuma to je ona teža za uklanjanje. - Starost tetovaže
U principu, što je starija, lakše bi je trebalo moći ukloniti. Ali to se može lako kositi sa tehnikom izrade, dubinom i svim stvarima koje su rečene u prethodnom dijelu. Tetovaža s vremenom blijedi jer je naš metabolizam polako eliminira iz tijela, no opet ovisi o njenoj poziciji, dubini te svakako sastavu pigmenta.
- Pozicija
Redovito što je tetovaža bliža srcu, to će se ona brže i lakše ukloniti. Razlog tome je kao što je već rečeno, metabolizam i makrofagi koji čestice pigmenta eliminiraju iz našeg tijela. Što je krvotok brži i izmjena tvari veća, to će proces biti kraći. Dakle, tetovaža na gležnju ići će sporije nego na prsima.
- Sastav
Ovo je najvažniji element i ujedno najveća nepoznanica. Nitko vam neće znati reći kemijski sastav pigmenta koji vam je stavio, a to može itekako utjecati na konačan ishod. Nekada su se jako koristile metalne soli, npr. na bazi željeza. Problem kod takvih tetovaža je što tijekom laserske iradijacije , željezo se oksidira i prelazi u željezni oksid koji se još više vidi nego prije. tj. tattoo potamni. A to se ne zna dok se tretman ne napravi. Na sreću i za to ima lijeka.
Tetovaže se danas uglavnom uklanjaju laserom i to onim koji omogućuje ogromne snage u vrlo kratko vrijeme. Radi se nanosekundama i u najnovije doba pikosekundama. Dakle 0,000000001 s odnosno 0,000000000001 s. Nezamislivo kratko vrijeme u kojem laserska zraka oslobađa gigavate snage ( 1000000000 W). To je potrebno kako bi se pigment koji apsorbira svu tu energiju doslovno pretvorio u plin i raspao na komadiće koje naš metabolizam može kasnije asimilirati. Učinci takvih lasera su fotoakustički više od bilo kakvih drugih ,ali tvrditi da je bezbolno je potpuna laž. Naprotiv , često se stavlja lokalni anestetik, a tretman se obavlja uz hlađenje. Jer je poznata činjenica da se termičke problematike na koži vide tek nakon nekog vremena (minute, sati, dani). Jednom kada je pigment raspadnut i počne se metabolizirati, biti će potrebno vrijeme (obično su senase svaka 4-8 tjedna) da se on ukloni. I gotovo u svim slučajevima tretirano područje biti će vidljivo. Ponekad sam mala razlika u pigmentu kože, a u drugim slučajevima vidjeti će se uvjek dijelovi strukture starog tattoa.
Najgora situacija je sa tetovažama u boji. I to iz razloga što ne postoje laseri koji mogu eleminirati sve boje, već samo neke. Npr. dobro idu crvena, tamno plava, crna , tamno zelena dok npr. žuta i i sve svijetle nijanse plave i zelene su problematične. To iz razloga jer je laser ne apsorbira u te pigmente. Uvijek će bolji ishod biti kod tamnijih tetovaža. Obzirom na sve rečeno broj seansi može biti jako raznolik, od 3 do 20tak, ovisi o svim elementima koji su nam na raspolaganju. I zapamtite, vrlo je nevjerojatno da će krajnji ishod biti izgled kože prije tetoviranja. Također je važno napomenuti da je postotak nuspojava relativno visok u odnosu na druge tretmane laserom. Najčešće se radi o prolaznim efektima kao što su hiper i hipopigmentacije (hiperpigmentacije kod svijetle kože i hipopigmentacije kod tamne) koji se uglavnom sami riješavaju ,ali kroz duže vrijeme (6 mjesci – 36 mjeseci), do termičkog oštećenja kože sa efektima opekotina, mjehura, sekundarnih infekcija itd.
Zato dobro razmislite prije nego se odlučite tetovirati.
Autor: Vanja Bossi
Share this Post