Svi članci
Jeste li se vi sami našli u situaciji da npr. želite nešto ispričati svojoj kolegici na poslu, a ona vas “sluša” i usput posprema ladicu ili prevrće papire po stolu? Kako ste se osjećali? Ne baš dobro? A koliko ste puta rekli svom djetetu: “Samo ti pričaj, slušam te”, dok ste ujedno prali posuđe, glačali, gledali utakmicu na TV ili rješavali križaljku?
Neki ljudi otkriju pozitivno mišljenje sasvim slučajno, pojedini počnu pozitivno misliti tek kada su im se u životu dogodile neke nesreće, a neki će poduzeti nešto da vlastitom aktivnošću promijene način svoga razmišljanja.
Istraživanja pokazuju da nam se obično dopadaju i da su nam simpatični ljudi sličnih stavova i mišljenja.
Racionalnom ili kognitivnom inteligencijom (čija je mjera tzv. kvocijent inteligencije, popularni IQ) uočavamo i rješavamo problem. Kao pojam, definirao ju je Alfred Binet početkom dvadesetoga stoljeća. Od tada pa do danas nastao je niz teorija i definirani su deseci različitih činitelja inteligencije, odnosno, deseci načina kako čovjek može biti pametan (ili glup, kako vam se više sviđa).
Istraživanja pokazuju da naše ponašanje ne ovisi o situaciji u kojoj se nalazimo, nego o tome kako tu situaciju interpretiramo i vrednujemo. Ista situacija može kod različitih ljudi izazvati različito ponašanje, kao što različite situacije mogu kod jednog čovjeka izazvati isto ponašanje. Situacije imaju različito značenje za svaku osobu, i sukladno tome i različit utjecaj.
Nakon što otkriju svoju misiju, mnogi ljudi shvate da su trenutno mnogi važni vidovi njihovoga života zanemareni. Shvate da su uložili puno vremena i energije u posao, sport ili neku društvenu aktivnost, a zanemarili su obitelj, zdravlje i prijatelje. Drugi pokušavaju zadovoljiti sve svoje uloge, ali su stalno razapeti između njih.
Kad ljudi koji su nam bliski imaju problema, mnogi od nas vjeruju kako moramo zbog toga jako brinuti, biti uznemireni i pokušati riješiti te probleme. Ako se dogodi da nas ti problemi ne pogode onoliko koliko smo mislili da bi trebalo, ili ako se ne angažiramo maksimalno oko rješenja istih – muči nas intenzivan osjećaj krivnje.
Opća bezvoljnost, klonulost, malodušnost i slični simptomi kojima si ljudi često dijagnosticiraju tešku depresiju, mogu biti samo posljedicom umora. Umor smanjuje motivaciju za posao, čini posao teškim i dosadnim, negativno utječe na koncentraciju, otežava shvaćanje, uništava kreativnost, smanjuje kritičnost, povećava razdražljivost.
Dakle, da bismo informacije iz kratkoročnog pamćenja pohranili u dugoročno pamćenje i onda ih dozvali kad su nam potrebne, moramo ih: ponavljati, organizirati i povezivati s onim što već znamo.
Imamo li kontrolu nad svojim životom ili smo samo igračka u rukama sudbine? To je pitanje na koje vjerojatno nitko ne može točno odgovoriti. No, psiholozi su otkrili da se ljudi razlikuju po tome u kojoj mjeri vjeruju da imaju kontrolu nad svojim životom.
