„Nije tako velika razlika među onima koji vjeruju u Boga i onih koji ne vjeruju, već između onih koji vole i onih koji ne vole.“ (Lao Ce)
U staroj su kineskoj priči živjela dva brata na jednom imanju. Jedan je bio oženjen, a drugi neoženjen. Imanje su zajedno obrađivali i dijelili ljetinu po pola.
Oženjeni brat se noću budio s mislima o nepravdi. Mislio je da nije pravedno ljetinu dijeliti na pola: „Sa mnom je žena i petoro djece i ja sam siguran da u starosti neću ostati sam. Moj brat je sam i mora puno više štedjeti za starost, i zato je u većoj potrebi od mene.“
S tim mislima je ustao, prikrao se kući svoga brata i istresao vreću žita u njegovu žitnicu.
Istodobno su i neoženjenog brata pritiskale misli koje su ga noću budile iz sna: „Moj oženjeni brat dobiva koliko i ja, iako je njih više, a ja hranim samo sebe. To nije pravedno jer su njihove potrebe veće.“
Jedne noći su obojica istovremeno ustali iz kreveta i sreli se noseći vreću žita na leđima.
Puno vremena nakon njihove smrti pročula se vijest o njihovoj bratskoj ljubavi.
Seljani su im odlučili podići spomenik i izabrali su mjesto na kojem su se te noći dva brata susrela. I nisu mogli izabrati svetije mjesto, zar ne?
Izabrala: Jelica Popić
Share this Post