Rapé je pripravak u prahu napravljen od ljekovitog bilja čija je osnova duhan, a koji se konzumira ušmrkavanjem. Ova praksa potječe još iz pretkolumbijskog doba, a prvi puta je primijećena među brazilskim autohtonim plemenima koja je prakticiraju i danas te rapé koriste u svim aspektima života, od vjerskih i ostalih obreda do iscjeljivanja.
Rapé je mješavina koja se sastoji od biljaka u prahu i jakog duhana kojeg južnoamerički šamani koriste kao svet i zdrav lijek. Autohtona amazonska plemena današnjice kao što su Kaxinawá, Nu-nu, Yawanawá i Katukina duhan koriste u obredima, za predviđanje vremena, u kulinarstvu, za iscjeljenje, no rijetko ga puše odnosno koriste na način na koji to činimo u civiliziranom svijetu. Bilje koje se koristi u mješavini je pretvoreno u prah, a najčešće su to kamfor, cimet, tonka grah, djetelina, kora od banane i metvica dok se ponekad koriste i psihoaktivne biljke kao što su macambo (Theobroma bicolor) ili txunú (Platycyamus regnellii). Postoje i posebne mješavine u koje se stavljaju halucinogene biljke poput jureme (Mimosa hostilis) i chacrune (Psychotria viridis) dok će neke od njih zauvijek ostati tajne.rape-pipe-os-uma
Rapé se pomoću cjevčice izrađene od bambusa ili kostiju ušmrkava duboko u nosnice pri čemu je, ako je riječ o cjevčici od bambusa (tepi), potrebno uzajamno djelovanje dvije osobe – jedna će drugoj intenzivno upuhivati prah u nosnice. Ovaj postupak stvara intimnu povezanost dviju osoba koje se međusobno povezuju ustima, nosom i dahom dok se obje trebaju otvoriti i dopustiti duhu i namjeri druge osobe da uđe i ostvari iscjeljenje zbog čega to obično čini netko iskusan. Obred upuhivanja mješavine u nosnice stoga ne ovisi o snazi upuhivanja nego o dijeljenju sebe čime se osnažuje primalac. Ovi obredi nose veliku važnost u tradiciji šamana i smatraju se iscjeljujućom energijom daha (poznatom i pod nazivom soplada).
Cjevčica od kostiju (kuripe) je obično namijenjena samostalnom korištenju i to zahvaljujući obliku slova V. Iako postoje mnogi načini upuhivanja, onaj najčešće korišteni omogućuje duboku inhalaciju nakon koje slijedi dugo ispuhivanje koje se postepeno pojačava čime se rapé uvlači dublje i omogućuje se bolje čišćenje. Intenzivan učinak trenutačno fokusira i otvara um dok pritom pomaže otpuštanju emocionalnih, fizičkih i duhovnih bolesti te smanjuje negativnost i zbunjenost. Šamani ga koriste da bi se poravnali sa svojim energetskim kanalima i višim sebstvom te da bi pojačali svoju vezu sa svijetom i univerzumom.
Kuripe – cjevčica od kostiju
Uz navedeno, rapé utire put detoksikaciji tijela te čisti višak sluzi, otrova i bakterija iz tijela što pomaže u borbi protiv prehlade i šmrcanja. Sadržaj nikotina u mješavini stimulira um i poboljšava koncentraciju i intuiciju otpuštanjem epinefrina, acetilkolina i dopamina. Postoje vjerovanja da rapé može dekalcificirati epifizu, žlijezdu uključenu u izlučivanje melatonina, metabolizam narkotika i cirkadijsko poimanje vremena. Naime, kalcifikacija epifize ili pinealne žlijezde se povezuje s neurodegenerativnim bolestima kao što su Alzheimerova ili Parkinsonova bolest te uz ishemijski moždani udar, intercerebralnu hemoragiju (krvarenje) i rak dojke. Iz ovih razloga znanstvenici danas pojačano proučavaju učinke rapéa.
Vjeruje se da su Inke bile prvo pleme koje je koristilo rapé i to u svrhu liječenja raznih bolesti te za „čišćenje glave“. Inke su tada koristile divlji duhan i korijenje biljaka dok su Indijanci bili prvi koji su koristili uzgojeni duhan. Danas se u proizvodnji rapéa koristi uzgojeni duhan koji se prvo reže na manje komade i nakon toga suši na laganoj vatri. U duhan se tada dodaje korijenje i lišće biljaka te njihov pepeo što se zajedno dodatno usitnjava u mužaru izrađenom od ružinog drva što mješavini daje drvenast miris. Rapé se nakon toga prosijava i ponovno melje sve dok se ne dobije fini, glatki prah koji se sprema u boce ili cijevi (najčešće izrađene od kostiju da bi rapé što dulje ostao svjež).
Autohtona plemena svaku ljekovitu biljku smatraju sakramentom te rapé koriste u okolini koja odaje počast ljekovitim i edukacijskim svojstvima biljke. Obred uključuje i prethodnu umnu pripremu: sjedenje u tišini i fokusiranje uma na ono što slijedi, a to mogu biti uvidi, fizičko ili energetsko iscjeljenje te bilo što u nečijem životu zahtijeva iscjeljenje ili čišćenje. Nakon što se odredi namjera, od univerzuma ili duha se traži pomoć u tom procesu. Rapé se tada ušmrkava prvo u lijevu nosnicu koja simbolizira smrt, a nakon toga u desnu koja predstavlja ponovno rođenje.
Prvi učinak rapéa se odnosi na izbacivanje nosne sluzi kroz nos, a zatim i kroz grlo. Sluz i tekućina koja počne izlaziti u sebi nose fizički i eterični otpad pa ih je potrebno pustiti da slobodno istječu, bez gutanja ili nasilnog izvlačenja. Nakon nekog vremena, nos se čisti tako što se prstom zatvori prvo jedna nosnica i snažno ispuhuje zrak te se isto ponovi i s drugom, možda i nekoliko puta. Tekućina koja krene niz grlo se vraća u usta i pljuje se. U slučaju potrebe, na kraju se pije voda koja dodatno pomaže u čišćenju tijela.
Rapé je sveti lijek koji se koristi s poštovanjem i dobrim namjerama. Izrađuje ga iskusan šaman koji posjeduje opširno znanje o biljkama, osobito onima iz džungle. Riječ je o vrlo rijetkom lijeku čiji proces pripreme traje i do nekoliko tjedana. Iako su amazonska plemena donedavno tajila sastav i način izrade rapéa, danas ga prodaju i strancima dok neka od njih i ustupljuju recept za izradu. Novac kojeg zarade prodajom uglavnom koriste za dobrobit plemenske djece i njihovo obrazovanje.
(Izvor: Barbara Kovačević, os-uma)
Share this Post