Soja umak najtipičniji je umak azijske kuhinje i kao takav nezaobilazan sastojak skoro svakog jela kuhinja Dalekog Istoka. Nastaje fermentacijom zrna soje s drugim žitaricama.
Dodаtаk jelima uobičajen u аzijskoj kuhinji, sojа umak otkriven je u Kini prije više od 2.500 godinа, a svoj put u Japan našao je u 6. stoljeću preko budističkih svečenika koji su za vrijeme posta trebali nadoknaditi odricanje od mesa i obogatiti okus svakodnevno konzumirane riže.
Oni su fermentirali soju u slanoj vodi i kao rezultat su dobili tekućinu tamne boje s izraženim pikantno-slanim okusom i posebnom aromom.
Odmah nakon Japana umak postaje jako omiljen u kuhinji zbog svojeg izrazitog okusa koji je obogatio jednoličnu kuhinju baziranu na riži. Tome je pridonjelo i zapažanje da se jela pripremljena sa soja sosom mogu konzumirati duži vremenski period. Japanci su kasnije usavršili tehniku fermentacije. Oni su plodovima soje dodali pšenicu kako bi naglasili i pojačali okus umaka.
U 16 stoljeću je u Japanu iz kineske soje umješavanjem istog omjera pšenice uz duže vrijeme vrenja, stvoren novi okus sosa, to je bilo rođenje Japanskog soja umaka. S nizozemskim trgovcima u 17 stojeću soja umak je stigao i u Europu.
Soja umakom začinjavaju se tradicionalna jela azijske kuhinje. Njegov okus nadopunjava druge namirnice pa je stoga omiljen začin brojnim svjetskim kuharima i s uspjehom se već duži niz godina koristi u restoranima azijske, ali i europske kuhinje.
Soja umakom se može začinjavati meso, posebno svinjetina, piletina ili govedina, koje onda zbog slanosti umaka nije potrebno više soliti. Dobar je kao preljev preko različitih salata, jela od riže ili jaja, kao dodatak azijskim juhama ili nezaobilazan dodatak japanskom sušiju.
Treba razlikovati japanski umak od soje i kineski umak od soje, a unutar tih kategorija još je nekoliko važnih varijacija. Japanski umak poznat je kao shoyu te je prozirniji i manje gust od kineskog umaka od soje.
Tamni japanski umak (koikuchi) bogatijeg je okusa, dobar je za sva jela, posebice za marinade, kao i za umake.
Svijetli japanski umak nešto je slađi od tamne vrste. Može se preliti preko hrane, a da je ne oboji u tamnu nijansu te je sjajan za sve svrhe u malim količinama.
Tamari se sastoji gotovo isključivo od soje, s dodatkom male količine pšenice ili bez nje. Jakog je okusa i najbolje je koristiti ga za umake.
Kineski umak od soje također može biti svijetli i tamni. Tamni umak je bogatijeg okusa i manje slan od svijetle varijante. Tamni kineski umak od soje može se koristiti kako za umak, tako i za kuhanje.
Svijetli kineski umak od soje sjajan je kao lagani začin i kao umak.
Autor/Photo by: Karina Šiždrak
Share this Post