Problem straha i neobjašnjive panike nestaje kada potisnemo pitanje zašto se bojimo, te kada iz znatiželje krenemo istraživati što je drugačije i kako se osjećamo kada činimo ono što smo izbjegavali.
Trojica američkih znanstvenika i liječnika (Paul Watzlawick, John Weakland i Richard Fish) mnogim problemima koji nas prate kroz život, a među njima i problemu anksioznosti i paničnog poremećaja prišli na posve nekonvencionalan, a ipak pragmatičan način. Svoja su zapažanja zatim opisali u knjizi naziva „Na drugi način“. Način njihova rada i pomaganja klijentima, može izgledati i doimati se nerazumno na prvi pogled, no ipak je savršeno djelotvoran ondje i onda kada zdrav razum i uobičajena logika često odustaju.
Oni savjetuju, kada ste suočeni sa problemom straha i bilo kojeg problema, ne pitajte se zašto je tomu tako ili koji je razlog nastalog problema. Pitajući zašto se problem pojavio vraćamo se u prošlost koju i tako ne možemo promijeniti. Prošlost ima utjecaja na sadašnjost samo na osnovu toga kakva je naša sadašnja interpretacija o prošlom iskustvu ili kakav je naš pogled na prošlost ovdje i sada.
‘IGRA BEZ KRAJA’
Autori predlažu da rješavanju problema pristupimo pitanjem- što. Pitajući se što, možemo saznati što to činimo ovdje i sada da se problem odužuje i pogoršava, a potom i što možemo učiniti ovdje i sada da se problem rješava ?
Mit da je znanje „o tome“ što je uzrokovalo problem- rješenje, jeste upravo ono što onemogućuje promjenu i time rješenje problema. Tražeći razloge problema u prošlosti postajemo zatočenici igre bez kraja, jer takav način potrage je „rješenje“ koje onemogućuje samo sebe.
NESTANAK STRAHA- NA DRUGI NAČIN
Uzrok panike i straha može biti slučajna vrtoglavica koju osoba doživi pri nekom od ulazaka u robnu kuću punu ljudi i jakog svjetla. Najčešće se događa da osoba koja je to doživjela kod ponovnog ulaska u istu ili sličnu prostoriju, sjećajući se prošlog događaja pokušava „sabrati“ i tako izbjeći možebitnu nesvjesticu – prvi put i osjeti paniku. Panika je manifestacija osjećaja i doživljavanja sebe kao žrtve, izložene na milost i nemilost neke nadmoćne spontane pojave. Problem nastaje kada ta osoba izbjegava ponovne ulaske u istu ili sličnu prostoriju punu ljudi i svjetla, bojeći se onesvijestiti ili ugušiti.
Autori knjige „Na drugi način“ predlažu intervenciju ili rješavanje problema, na način da se uzrok ostavi netaknutim.
Oni predlažu osobi da uđe u robnu kuću s čvrstom namjerom da padne u nesvijest, bez obzira na to da li ju je u tom trenutku svladao strah ili nije. Iako se taj prijedlog, osobi sa problemom panike i straha čini nerazumnim, ona ga najčešće rado i sa širokim osmjehom prihvaća, jer je nesvjesno shvatila duhovitu, a istodobno duboko ozbiljnu narav paradoksalnog prijedloga.
Naime, problem straha i neobjašnjive panike nestaje kada potisnemo pitanje zašto se bojimo, te kada iz znatiželje krenemo istraživati što je drugačije i kako se osjećamo kada činimo ono što smo izbjegavali.
Autor: Jelica Popić, dr. med.
Share this Post