Često baš iznimno teška vanjska situacija pruža čovjeku priliku da duhovno nadraste sam sebe.
“Život je poput odlaska zubaru. Uvijek mislite da najgore tek slijedi, a zapravo je već iza vas.” (Spinoza) Varirajući ovu rečenicu, mogli bismo reći da postoje ljudi koji govore da su njegove prave životne prilike već prošle. No, zapravo, prilike i izazovi postoje dok je čovjek živ.
Čovjek iz teških životnih iskustava može izvući pobjedu pretvarajući život u unutarnji trijumf ili može ignorirati izazove i jednostavno vegetirati.
Viktor Frankl – poznati psihijatar iz Beča je ovim riječima opisao svoje preživljavanje koncentracijskog logora:
“ Usmjerio sam misli na drugu temu. Iznenada sam se vidio kako stojim na podiju osvijetljene, tople i ugodne predavaonice. Preda mnom je, na udobnim, tapeciranim stolcima, sjedilo pozorno slušateljstvo. Držao sam predavanje o psihologiji koncentracijskog logora! Sve ono što me u tom trenutku tlačilo postalo je predmetom promatranja, sagledano i opisano s dalekog, znanstvenog stajališta. Tom sam se metodom nekako uspio izdići iznad situacije, iznad trenutačne patnje i promatrao sam ih kao da su već stvar prošlosti. I ja i moje muke postali smo predmetom zanimljive psihološke studije, koju sam provodio ja sam.!
Čovjekova je karakteristika da može živjeti samo gledajući u budućnost. I to ga spašava u najtežim trenucima njegova života, iako se katkad mora usredotočiti na zadatak.
Iz knjige: Život uvijek ima smisla (Viktor Frankl)
Share this Post