Roditelji su skloni izjavama kako njihova djeca ne žele razgovarati s njima. S druge strane, djeca su mišljenja kako ne mogu u razgovoru s roditeljima iznijeti svoj stav i da u komunikaciji s roditeljima često dolazi do konflikta.
Kako razgovarati s djecom
Izgrađujući dijete roditelj izgrađuje i sam sebe.
S djecom se trebamo dogovarati. Ona nisu toliko slaba i neiskusna da nas ne mogu razumjeti. Naprotiv, djeca su divni i iskreni sugovornici.
Razgovarajući s djecom trebali bismo se više služiti primjerima, biti kratki, jasni.
U razgovoru s djecom treba izbjegavati kritiziranje, okrivljavanje, prigovaranje, prijetnje, kažnjavanje i potkupljivanje.
Svi govore kako u našim obiteljima nema dovoljno razgovora. Razgovora ima, ali nema kvalitetnog i stvarnog slušanja.
Aktivno slušanje je jedna od provjerenih metoda kojom roditelj upoznaje svoje dijete istovremeno mu omogućujući da bude onakvo kakvo ono uistinu i jest.
Uvjet za efikasnu komunikaciju s djecom je slušanje, podržavanje, ohrabrivanje, poštivanje, vjerovanje i prihvaćanje. Takvim ponašanjem potičete komunikaciju i stvarate ugodno, prijateljsko ozračje.
Dajte djeci mogućnost da kažu kako se osjećaju, a ne da ih neprestano optužujete.
Može li svađa biti način razgovora
Što mislite o izreci: „bolja je obitelj u kojoj se svađa nego obitelj u kojoj se šuti“. I svađa je svakako način razgovora, ali postoji i ovdje jedna opasnost, a to je na koji način se svađamo. Prilikom kvalitetne svađe težite naći rješenje bez galame, vike i optuživanja. Pokušajte sukob riješiti kompromisom.
I na kraju dobro je znati da komunikacija s djecom treba biti uvažavajuća, jednostavna i nepresuđujuća. Pokažite djetetu da ga uvažavate kao sugovornika, uvažavajući njegove osjećaje i želje, bez obzira na njegovu životnu dob
Share this Post