Ova pogreška u razmišljanju temelji se na krutim pravilima i vjerovanjima kako bismo se mi i drugi trebali ponašati! Pritom smo uvjereni kako su ta pravila i vjerovanja apsolutne istine, iako oni to nisu.
EVO NEKIH PRIMJERA:
- Moram biti sposoban pronaći brzo rješenje za svaki problem.
- Ne smijem se nikad osjećati loše! Uvijek moram biti sretan i zadovoljan..
- Uvijek moram biti u potpunosti velikodušan, obziran, dostojanstven, hrabar i nesebičan.
- Moram biti savršena ljubavnica, prijateljica, majka, učiteljica …
- Ne smijem nikad biti umorna ili bolesna.
- Ne smijem nikad napraviti pogrešku.
- Ne smijem nikad biti ljuta ili ljubomorna.
- Ne smijem se zabavljati i odmarati dok se u potpunosti ne pripremim za ispit.
Kad god se osoba ponaša suprotno nekom od svojih vjerovanja, čini joj se da radi nešto loše i osjeća se krivom. No rijetki su ljudi koji preispituju svoja uvjerenja tj. upitaju se Da li se zaista moram tako ponašati? Što će se dogoditi ako se ne budem tako ponašao?
Većinu ovih pravila i vjerovanja naučili smo u djetinjstvu – od roditelja, a kasnije od učitelja i drugih autoriteta. Kao djeca zaista nismo mogli birati, uglavnom smo morali slušati i roditelje i učitelje. Ali sad, kad smo odrasle osobe – izbor je naš. Ne trebamo učiniti nešto samo da bismo izbjegli osjećaj krivnje.
Naravno, u životu imamo obveza. Postoje razlozi zašto moramo učiniti neke stvari, a ne neke druge. No kad kažemo sebi da bi nešto trebalo učiniti jer ćemo tako ostvariti pozitivne posljedice ili izbjeći negativne – to nisu pogreške u mišljenju, nego racionalno zaključivanje. No ako činimo nešto samo zato jer osjećamo da moramo ili trebamo – često se radi o pogrešci u razmišljanju.
ŠTO UČINITI?
Prvi korak u borbi protiv ove pogreške jest da sebi postavimo pitanje Zašto bih morao ili trebao to učiniti? Koje pozitivne posljedice ću time ostvariti, a koje negativne izbjeći? Ako možete smisliti racionalan razlog, onda je sve u redu. Ako ne možete – vrlo vjerojatno se radi o pogrešci u razmišljanju.
Vesna povremeno nekoliko dana poslovno provodi u mjestu gdje živi i njezina majka. Iako joj firma plaća hotel, ona spava u majčinu stanu. Čini joj se da bi joj i majka i ostatak obitelji zamjerili kad ne bi tako učinila.
No svaka njezina posjeta majci završi svađom. Prvi dan obično prođe dobro, ali nakon toga je majka počinje napadati i kritizirati i posvađaju se nekoliko puta dnevno. Ako Vesna ne odgovara na napade, majka ju optužuje da je ne sluša. Ako se pak brani, majka ju napada još žešće.
Zadnji put je Vesna odlučila odsjesti u hotelu i majku svaki dan posjetiti. Također je odlučila određeno vrijeme posvetiti nekadašnjim prijateljima koje već dugo nije vidjela. Odluka se pokazala dobrom – svađe s majkom su se smanjile, majka je svaki dan pokazivala zadovoljstvo što je vidi, a na kraju su se srdačno oprostile.
No, Vesna se ipak osjećala krivom. “Mrzim samu sebe zbog toga. Morala bih bolje vladati sobom i izdržati sve zbog nje”.
U čemu je pogreška? Vesna se osjećala krivom zbog iracionalnoga vjerovanja da zbog majke sve mora izdržati. Zanemarila je pozitivne posljedice svojega ponašanja – upravo zbog njezine nove odluke, i ona i majka osjećale su se bolje.
Autorice:
Prof. dr. sc. Majda Rijavec
Prof. dr. sc. Dubravka Miljković