Upoznajte svoj um

Prvi korak u spoznaji da kontrolom mozga utječete na vlastito zdravlje je saznanje o neograničenim sposobnostima vlastitog mozga. Čovjek od svojih 15 milijardi živčanih stanica koristi svjesno tek manji dio.

Tko ‘svira’ na genima?

Genetičar i molekularni biolog Jens Reich je gene koji su, kao što je poznato, nositelji naših nasljednih osobina, usporedio s koncertnim klavirom. Koncertni klavir ne može sâm od sebe izvoditi glazbu. Glazbalo nije dostatno, netko na njemu mora svirati. No, tko “svira” na genima? Događaji, doživljaji i životni stilovi upravljaju aktivnostima gena i mijenjaju strukture u mozgu. Sve što naučimo, iskusimo i doživimo vezano je uz međuljudske odnose. Iskustva u međuljudskim odnosima, kao i emocije koje ona donose sa sobom, pohranjuju se u neuronskim mrežama.

Ljudske stanice komuniciraju i ‘na daljinu’

Erin Schuman i Daniel Madison sa Stanforda dokazali su da se signali u mozgu mogu prenositi između neurona i kada se ovi ne dodiruju, odnosno kada između njih nema sinapse, znači stanice komuniciraju „na daljinu“ tako što neuron emitira informaciju kao radio ili TV-postaja. Tako informacija postaje dostupna za dalje korištenje većem broju neurona, pa i onih koji nisu neposredno povezani.

Ruski znanstvenici u Novosibirskom institutu za kliničku i eksperimentalnu medicinu izveli su vrlo zanimljiv pokus: u dvije prozirne, hermetički zatvorene kvarcne posude postavili su iste jednostanične monokulture. U prvu posudu ubacili su smrtonosni virus i monokultura je uginula, ali se razboljela i uginula i ona u drugoj posudi, koja nije bila niti zaražena, niti u bilo kakvom fizičkom dodiru s prvom kulturom. Zatim su postavili treću, četvrtu, petu… pedesetu posudu i u svima su monokulture podlegle smrti u lančanoj reakciji. Osim vizualnog kontakta, svi drugi nama poznati i mogući načini primopredaje virusa bili su isključeni, a bez obzira na to što stanice nemaju oči, ipak se među njima prenijela informacija koja je bila sposobna da ubija.

Umno činimo, duhovno osjećamo

Mozak upravlja mnogobrojnim tjelesnim funkcijama. Brojne studije znanstveno dokazuju da depresija povećava rizik srčanih oboljenja, a kod bolesnika koji već pate od neke bolesti srca drastično povećava rizik smrtnosti. Iskustva u međuljudskim odnosima duboko utječu na tijelo. Sve što umno činimo, duševno osjećamo i oblikujemo u odnosima, nalazi svoj izraz u tjelesnim strukturama. Evo primjera. Opće slabljenje imunološkog sustava zbog kortizola potvrđuje znanstvena opažanja da stres pospješuje infekcije, osobito prehlade kao i infekcije s herpesom i nekim drugim uzročnicima infekcija. Veća je vjerojatnost da će virusi koji uzrokuju prehlade uspješno “završiti” kod osoba koje su pod stresom. Engleska istraživačka skupina pod vodstvom Sheldon Cohen utvrdila je da virusi prehlade (rinovirusi i respiratorni sincicijski virus) češće uzrokuju prehladu kod opterećenih osoba nego kod onih neopterećenih.

Kortizol- neprijatelj vašeg tijela

Jedna druga radna skupina, koju vode znameniti istražitelji stresa Ronald Glaser i Janice Kiecolt-Glaser na Državnom sveučilištu Ohio, otkrila je reaktiviranje virusa nazvanog EBV (kratica za Epstein-Barrov virus) kod studenata koji su bili pod velikim stresom zbog ispitnih rokova. No, stres ne povećava samo osjetljivost na određene uzročnike, nego sprečava tijelo da se bori s njima. Kad dođe do infekcije, osoba pod stresom ne može se “istinski” boriti jer povećana razina kortizola ometa važne reakcije obrambenog sustava, nužne za izlječenje. Stres nepovoljno djeluje na tijek bolesti čak i ako sama bolest nije uzrokovana stresom. To se prije svega odnosi na kronične bolesti u kojima dolazi do upalnih procesa i/ili u koje je uključen obrambeni sustav (imunološki sustav) tijela – multipla skleroza, reumatoidni artritis, kožne bolesti poput psorijaze, bolesti srca, šećerna bolest, astma, ali i određeni tumori poput raka dojke.

Stres nije uzročnik, no šteti

Stres, barem na temelju trenutačnih spoznaja – ne izaziva te bolesti! Ipak, stres ima utjecaj na njihov tijek, dakle na sposobnost tijela da se bori s tim bolestima. 

Način na koji mislimo i osjećamo, način na koji doživljavamo život i svijet oko sebe, utkan je u naše pamćenje, u naše sinapse, utječe na gensku ekspresiju, odražava se na kemijske procese u našem mozgu, odakle djeluje na cijelo naše tijelo, na hormonalni i imunološki sustav, na krvnožilni sustav, metaboličke procese – djeluje sve do substanične razine utječući na dinamiku aminokiselinskih zapisa u nukleinskim kiselinama. Time se ciklus zatvara, psiha i tijelo objedinjuju jedinstven i neraskidiv krug međusobnog djelovanja.

Autor: wellnes.hr

Share this Post