Jedna od temeljnih osobina ličnosti jest ekstravertiranost / introvertiranost. Ekstravertirani ljudi su otvoreni, društveni, lako uspostavljaju kontakte, vole raditi u društvu i ne vole biti sami. Introvertirani su, s druge strane, povučeni, stidljivi, ugodno se osjećaju samo u društvu vrlo bliskih prijatelja, vole raditi i biti sami.
SRETNI LJUDI SU DRUŠTVENI
Veliki broj provedenih istraživanja pokazuje da su društveni i otvoreni ljudi sretniji od onih povučenih, ili da budemo precizniji češće su dobro raspoloženi. Oni su češće u društvu, imaju veći krug prijatelja i češće se bave aktivnostima koje im donose zadovoljstvo. Druženje s ljudima dovodi do toga da u životu imaju veću socijalnu podršku, da češće dobiju pomoć od drugih kad im je potrebna i da se u teškim životnim situacijama imaju na koga osloniti.
U jednom istraživanju ispitane su osobine ličnosti studenata na fakultetu, a onda se nakon četiri godine provjeravalo što se s njima dogodilo. Istraživači su zaključili da je među ekstravertiranim studentima (tada većina više ipak nisu bili studenti) nakon četiri godine bilo više onih koji su se u međuvremenu oženili/udali, pronašli dobar posao, stvorili nova bliska prijateljstva i slično.
NAJBOLJE PRIHVATITI SEBE ONAKVIMA KAKVI JESMO
Ekstrovertiranost/introvertiranost je uglavnom stvar nasljeđa, pa kakvi god da jeste to vam je dala sudbina i ne možete puno učiniti da to promijenite. Netko tko je povučen ne može svojom voljom naglo postati društven i otvoren i obratno. Stoga je najbolje prihvatiti sebe onakvima kakvi jesmo. No, znači li to onda da su introvertirani ljudi nužno osuđeni da budu manje sretni od onih drugih? Naravno da ne.
Kao prvo, ekstravertiranost je samo jedna od osobina koja pridonose sreći. Neka novija istraživanja pokazuju da je osim s ekstraverzijom sreća povezana i sa savjesnošću, niskim neuroticizmom, otvorenošću za različita iskustva i ugodnošću. Oni koji ne znaju što točno znače ove osobine, mogu to pročitati u okviru.
dimenzija ličnosti | opis dimenzije |
ekstraverzija
pridonosi sreći |
društvenost, toplina, aktivnost, traženje uzbuđenja, pozitivna emocionalnost, sklonost preuzimanju vodstva, puno govore, puni energije |
neuroticizam
odmaže sreći |
uznemirenost, neugodne emocije (ljutnja, krivnja, strah, tuga), iracionalne ideje, loša kontrola impulsa, slabije suočavanje sa stresom, slabija tolerancija na frustraciju |
otvorenost prema iskustvu
pridonosi sreći |
intelektualni i umjetnički interesi, potreba za raznolikošću, nezavisnost u prosudbama, potreba da se stječe i preispituje iskustvo, fleksibilnost ponašanja, intelektualna znatiželja, nekonvencionalni stavovi |
ugodnost
pridonosi sreći |
dobronamjernost, spremnost za pomaganje i suradnju, skromnost, obazrivost, iskrenost, povjerenje u druge |
savjesnost
pridonosi sreći |
želja za postignućem, predanost radu, samodisciplina, osjećaj dužnosti, smisao za red, kritičnost, urednost, organiziranost, marljivost i ustrajnost |
Osobina povezanih sa srećom ima još; neke od njih se mogu naučiti (poput optimizma) i samo od nas ovisi hoćemo li to učiniti ili ne. Osim toga, sreća ovisi i o tome jesmo li sposobni pronaći izazovne aktivnosti u kojima ćemo uživati – a to introvertirani mogu isto tako dobro kao ekstravertirani, a ponekad i bolje. Mnogi introvertirani ljudi koje poznamo žive sasvim sretno i zadovoljno.
Dakle, ako spadate u one povučenije, usmjerite se na one stvari u ovoj knjizi koje vam mogu donijeti više zadovoljstva i sreće bez obzira na ovu vašu osobinu ličnosti. Također, vodite računa da previše vremena ne provodite sami i tako ne postanete usamljeni. To vas sigurno neće učiniti sretnima. Vjerojatno nikad nećete imati veliki broj prijatelja, ali održavajte ona prijateljstva koja imate i do kojih vam je stalo.
SRETNI LJUDI MISLE POZITIVNO
Ljudi koji u onome što im se u životu događa pokušavaju pronaći nešto pozitivno i koji u ponašanju drugih prema sebi također pokušavaju pronaći nešto pozitivno i dobro – sretniji su od onih koji su skloni događaje i ljude gledati u negativnom svjetlu. To je naravno nešto što smo svi prepoznali gledajući ljude oko sebe i vjerojatno ne izgleda kao neko veliko otkriće. I sami ste sigurno čuli savjete tipa Daj se malo oraspoloži ili Budi malo optimističniji koje ipak nije tako lako provesti u djelo – kao što znaju oni koji su pokušali.
O ČEMU SE RADI?
Kao što smo već rekle naše osobine ličnosti i temperament velikim dijelom su urođeni i nije ih lako mijenjati. Istraživanja pokazuju da društvena i otvorena djeca postaju društveni i otvoreni ljudi, a ona povučena i stidljiva uglavnom ostaju takva i kad odrastu. Pesimistična djeca sklona lošem raspoloženju obično se pretvaraju u isto takve odrasle osobe.
Promijeniti se dakle nije lako, ali to ne znači da nije moguće. O tome svjedoče brojni primjeri ljudi kojima je to uspjelo. Dakle, moguće je promijeniti se, samo je pitanje kako to učiniti?
Većina ljudi uvjerena je da naše osobine ličnosti utječu na naše ponašanje i to je naravno u velikoj mjeri točno. Ako smo po prirodni povučeni, to će utjecati na nas tako da ćemo se manje družiti s ljudima i teže uspostavljati kontakte. Ako smo po prirodi pesimistični, to će utjecati tako da na ono što nam se događa gledamo uglavnom u negativnom svjetlu.
DA LI NAŠE PONAŠANJE UTJEČE NA OSOBINE LIČNOSTI?
Je li moguće da naše ponašanje utječe na osobine ličnosti? Je li moguće da se prisilimo više se družiti s ljudima pa da postanemo društveniji? Je li moguće da se prisilimo misliti pozitivnije, pa postanemo manje pesimistična osoba?
Na sreću, odgovor na ovo pitanje je – da! Svaki put kad učinimo nešto različito od onoga što obično radimo, mijenjamo se i povećava se vjerojatnost da to učinimo ponovno. Nijedno naše ponašanje nije bez posljedica i sve što učinimo na neki nas način mijenja.
Istraživanja pokazuju da ljudi koji su bili prisiljeni promijeniti neko svoje ponašanje, nakon nekog vremena doista postaju takvi. Ako inače miroljubivi i tolerantni ljudi budu prisiljeni ponašati se okrutno, nakon nekog vremena doista i postanu okrutni. Ljudi koji pod pritiskom učine nešto dobro i pomognu drugima, s vremenom doista počinju biti altruistični, uživaju pomagati i vole one kojima pomažu.
Ako vam ovo izgleda nevjerojatno, možda će vas sljedeći primjer uvjeriti. Sjetite se situacije kad ste bili jako loše raspoloženi i najradije biste se strpali u krevet i spavali sljedećih šest mjeseci. Nažalost morali ste se pojaviti na jednoj proslavi rođendana i niste željeli da svi vide kako ste u komi. Pa ste se naravno smješkali i pokušavali izgledati sretno i zadovoljno. A onda ste u jednom trenutku uočili kako je to pretvaranje imalo efekta – doista ste postali bolje raspoloženi.
POZITIVNE MISLI I OPTIMIZAM
Dakle, možemo naučiti pozitivno misliti. Svaki put kad jednu negativnu misao pretvorite u pozitivnu, načinili ste korak prema tome. Svaki put kad se upitate što bi u tome što vam se dogodilo moglo biti dobro, učinili ste još jedan korak.
O tome kako pozitivno misliti možete naučiti iz knjiga, ali i razgovarajući s ljudima oko sebe. Pritom nije nužno da razgovarate s onima koji misle pozitivno. Oni vam vjerojatno neće ni znati objasniti kako to rade, jer to rade spontano bez puno napora. Možete ih promatrati i uočavati njihove komentare kad im se dogodi nešto loše. Ali možda je najkorisnije razgovarati s onima koji su po prirodi pesimisti, a naučili su pozitivno misliti. Oni sigurno imaju mnogo djelotvornih tehnika do kojih su došli pokušavajući se osloboditi loših stanja i raspoloženja.
Uostalom, jedan od najvećih autoriteta u području optimizma, Martin Seligman, za sebe tvrdi da je rođeni pesimist, ali da je naučio biti optimist. I da mu se zato može vjerovati jer je to dokazao na vlastitoj koži!
… Ali ja po prirodi nisam optimist. Ja sam u celofan zamotani pesimist. Ali vjerujem da samo pesimist može napisati trezvenu i razumnu knjigu o optimizmu. Ja svakodnevno koristim tehnike koje sam opisao u knjizi “Naučeni optimizam”. Uzimam svoj vlastiti lijek i on je djelotvoran. Upravo u ovom trenutku koristim jednu od mojih tehnika – suočavanje sa katastrofičnim mislima – dok gledam u telefon koji zvoni.
Martin Seligman, Authentic Happiness
Autorice: Prof.dr.sc. Majda Rijavec
Prof.dr.sc. Dubravka Miljković
Iz knjige: Tri puta do otoka sreće
Share this Post