Simptomi koji osobi “javljaju” da je njezino tijelo u nekoj vrsti neravnoteže često se određuju kao psihološki ili tjelesni. Tjelesni simptomi uključuju tjelesne osjete poput bolova, ubrzanih otkucaja srca, vrtoglavice, umora i brojnih drugih. Međutim, nije sasvim opravdano izjednačiti fizičke simptome s tjelesnim (odnosno, zdravstvenim) poremećajima. Mnogi su tjelesni poremećaji asimptomatski, a mnogi pacijenti s fizičkim simptomima nemaju takozvani tjelesni poremećaj. S druge strane, postoje situacije u kojima se dominantno javljaju psihološki simptomi, a da se pritom radi o tjelesnoj bolesti koju je tada teško prepoznati.
Komorbiditet u psihijatriji ili zajednička pojava dvaju psihijatrijskih poremećaja veoma je čest u kliničkoj praksi. S druge strane, postoji i vrlo čest komorbiditet mentalnih i tjelesnih poremećaja koji može biti neprepoznat. Situacija koja se također događa, čak češće nego što bi se moglo pretpostaviti, jest postojanje tjelesne bolesti čiji su simptomi prvenstveno psihijatrijski. Pobliže objašnjeno, radi se o situacijama kad bolest oponaša poremećaje iz spektra psihijatrijskih, a zapravo se radi o tjelesnim bolestima. Ovakvi slučajevi češći su nego što se na prvi pogled čini. Ovdje je vrlo važno naglasiti da se u ovom tekstu neće govoriti o biološkim uzrocima mnogih psihijatrijskih poremećaja, već o pogrešnim dijagnozama psihijatrijskih poremećaja u slučajevima kad se radi o tjelesnim bolestima. Ovakvi poremećaji vrlo često ostaju neprepoznati te se osobe liječe od psihijatrijskih bolesti dok se za isto vrijeme njihova tjelesna bolest pogoršava.
Mnoga istraživanja bavila su se proučavanjem ove problematike i istraživači su došli do zapanjujućih nalaza.
Još davne 1968.g. Johnson je na uzorku od 250 pacijenata primljenih na psihijatrijski odjel ispitao tjelesne bolesti. Ukupno kod 12% ovih pacijenata, tjelesna stanja imala su važnu etiološku ulogu u nastanku njihovih psihijatrijskih simptoma. Čak njih 80% bili su neprepoznati od strane liječnika prije dolaska u bolnicu, 7% je bilo prethodno propušteno čak i poslije medicinskog testiranja, a 60% ukupno imalo je neke tjelesne disfunkcije.
Hall je 1978.g. došao do zaključka da je od ukupno 658 psihijatrijskih bolesnika, 9,1% njih imalo značajno tjelesno oboljenje ili disfunkciju. Najčešći simptomi koji su se kod pacijenata javljali bili su depresivnost, anksioznost, zbunjenost, poremećaji u govoru i pamćenju.
Bartsch i suradnici (1990) pronašli su, na uzorku od 175 klijenata iz dva centra za mentalno zdravlje, da se prethodno neprepoznati problemi fizičkog funkcioniranja javljaju kod 20% pacijenata, a 16% ih je imalo stanja koja su mogla izazvati ili pogoršati njihove psihičke smetnje.
U istraživanju Reevesa i suradnika (2010) pronađeno je da od 1953 pacijenta koji su bili primljeni u psihijatrijsku ustanovu, njih 55 (2.8%) imalo je tjelesnu bolest. Ta bolest mogla je uzrokovati ili pogoršavati njihovo psihološko stanje zbog kojeg su inicijalno i bili primljeni u bolnicu. Među najčešćim stanjima koja nisu prepoznata od strane liječnika nalaze se dijabetička ketoacidoza, epileptični napadaji te hipoksija, odnosno smanjena količina kisika u tijelu.
Prema nekim procjenama, oko 10% osoba koje se liječe zbog psiholoških simptoma, imaju neku neprepoznatu tjelesnu bolest koja uzrokuje te simptome. Ova je brojka još veća kod pacijenata koji se liječe u bolnicama te starijih osoba.
Koja su to medicinska stanja koja izazivaju psihološke simptome? Ovdje su nabrojani neki od najčešćih i najpoznatijih slučajeva kod kojih se tjelesne bolesti manifestiraju psihološkim simptomima, pri čemu je važno naglasiti da to nisu svi mogući takvi slučajevi.
Sustav žlijezda s unutarnjim izlučivanjem
Poremećaji u radu žlijezda s unutarnjim izlučivanjem čine oko 25% medicinskih uzroka anksioznih simptoma.
Poremećaji u radu štitnjače
Hipertireoza (povećano lučenje hormona štitne žlijezde) često se zamjenjuje s anksioznošću, a taj poremećaj jedan je od najčešćih kod žlijezda s unutarnjim izlučivanjem. Simptomi koji se javljaju su gubitak na tjelesnoj masi, teško podnošenje vrućine, ubrzani otkucaji srca, motorička aktivnost zbog uznemirenosti, tremor i ispupčenost očnih jabučica. Kod pacijenata javlja se uznemirenost i agitiranost, što pridonosi teškom prepoznavanju i zamjenjivanju s anksioznim poremećajima, posebice paničnim poremećajem.
Hipotireoza (smanjeno lučenje hormona štitne žlijezde) ima simptome koji su posljedica su smanjenog metabolizma. Simptomi su dobivanje na tjelesnoj masi, usporenost, pospanost i umor, bezvoljnost te osjećaj stalne hladnoće. Za razliku od hipertireoze simptomi su hipotireoze blagi, postupni i ponekad se mogu zamijeniti s depresijom, a kod starijih osoba s Alzheimerovom demencijom. Osim navedenih simptoma, javljaju se i opstipacija, bljedilo kože, a kasnije edemi i poremećaj rada srca. Svi ovi simptomi razvijaju se postepeno pa se oboljeli naviknu na njih, što dodatno otežava pravodobnu dijagnozu.
Poremećaj u radu nadbubrežne žlijezde
Cushingov sindrom odnosi se na povećanu funkciju nadbubrežne žlijezde. Pojavnost umjerene do ozbiljne depresivnosti kod gotovo polovice oboljelih od Cushingove bolesti, nalaz je koji se redovito potvrđuje. Javlja se i smanjena koncentracija te poteškoće s pamćenjem. Neki oboljeli izvještavaju o psihotičnim ili simptomima sličnim shizofreniji. U prepoznavanju ovog poremećaja važno je obratiti pozornost i na ostale kliničke znakove koji ukazuju na Cushinga – pretilost, visok krvni tlak, šećernu bolest, osteoporozu i lako dobivanje masnica. Psihijatrijski simptomi koji se javljaju uz ovaj poremećaj većinom se povuku kad se korigira razina kortizola.
Stanje povezano sa šećernom bolešću – hipoglikemija
Hipoglikemija (niska razina šećera u krvi) ima spektar različitih simptoma od kojih neki mogu lako biti zamijenjeni drugim stanjima. Najčešći su simptomi slabost, drhtanje ruku, osjećaj gladi, znojenje, zamućen vid. Simptomi koji često izazivaju zabunu su motoričke smetnje poput padanja i nespretnosti, nejasan govor, stanke u govoru i nemogućnost dosjećanja riječi te, ako se hipoglikemija adekvatno ne zbrine, dolazi do nesvjestice, a ponekad i konvulzija. Hipoglikemija se javlja kod osoba koje imaju šećernu bolest i uzimaju inzulin. Može se javiti i kod vrlo rijetkih slučajeva tumora na gušterači, što dovodi do pretjeranog izlučivanja inzulina u tijelu.
Multipla skleroza
Multipla skleroza (MS) upalna je autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava koju karakterizira demijelinizacija, koja se javlja višestrukim epizodama simptoma neuropsihijatrijske prirode. Simptomi koji se javljaju mogu biti kognitivni ili psihijatrijski. 30-50% oboljelih ima neku vrstu kognitivnih deficita. Najčešće se javlja gubitak pamćenja, poteškoće u apstraktnom rasuđivanju, planiranju i organizaciji. Ostali simptomi uključuju promjene osobnosti te osjećaj euforije i/ili depresije. Kod pacijenata s MS javljaju se poteškoće u kontroli emocija. Zbog emocionalne nestabilnosti često se dogodi da su pacijenti i njihove obitelji uznemireni, što može otežati procjenu psihičkih simptoma kod takvih pacijenata. Javljaju se i poremećaji gutanja, govora i otežan hod.
Intolerancija na gluten
Neprepoznata intolerancija na gluten fizičko je stanje koje može izazvati različite simptome psihijatrijske bolesti. Najčešći fizički simptomi intolerancije na gluten uključuju bol u trbuhu, proljev, zatvor, gubljenje ili dobivanje na tjelesnoj masi, otpadanje kose i sindrom iritabilnog crijeva. Mentalni simptomi uključuju razne probleme u ponašanju kod djece, neke od karakteristika autističnog ponašanja i Aspergerovog sindroma, poteškoće u učenju, zbunjenost, tjeskobu, depresivno raspoloženje. Kod osobe s intolerancijom na gluten javlja se mentalna otupjelost i zbunjenost kao posljedice konzumacije glutena koji kod tih osoba djeluje poput opijata.
Osim navedenih poremećaja, postoji i velik broj drugih koji se mogu prezentirati kao psihijatrijski, no ovdje su navedeni samo oni najčešći i najzanimljiviji. Također, vidljivo je da su bolesti endokrinog sustava usko povezane, kako jedna s drugom, tako i s raspoloženjem, a posebice anksioznim i depresivnim smetnjama, što bi trebalo imati na umu pri dijagnozi. Tumori na različitim mjestima mogu utjecati na cijeli spektar simptoma i promjena u ponašanju i doživljavanju te su vrlo specifični.
Ponekad, u nedostatku vremena i mogućnosti dobivanja dodatnih informacija o bolesniku, teško je utvrditi je li promjena ponašanja rezultat neke neotkrivene tjelesne bolesti ili se ipak radi o psihijatrijskoj dijagnozi. No, postoje neke naznake koje sugeriraju da se radi o iznenadnoj tjelesnoj bolesti. Na sljedeće znakove treba obratiti posebnu pozornost:
- Kasno javljanje inicijalnih simptoma
- Postojanje neke tjelesne bolesti otprije
- Atipični simptomi poznate psihijatrijske bolesti
- Nepostojanje psihičkih poremećaja u obitelji
- Korištenje lijekova i droga
- Neuobičajene reakcije na uobičajen tretman
- Iznenadno javljanje psiholoških simptoma
- Mijenjanje psiholoških simptoma, slabljenje i jačanje bez vidljivih uzroka
(Izvor: http://www.istrazime.com)
Share this Post