Tajna ljepote je u simetriji

Tajna ljepote je u simetriji

Sila koja navodi milijune da odlaze pod nož ili gladuju da bi promijenili fizionomiju ili tjelesnu građu jest želja da se bolje osjećaju, želja za kvalitetnijim društvenim statusom – višim ocjenama u školi, bogatijim seksualnim životom, boljim poslom, većom zaradom i drugim pogodnostima. Zvuči poražavajuće i necivilizirano, no ljepota olakšava ostvarenje tih ciljeva u većoj mjeri nego poštenje i obrazovanje.

“Naša vezanost uz ljepotu je hedonističke prirode. Lijepo je ono što nam pruža estetsku ugodu. Štoviše, lijepim smatramo upravo ono što nam donosi ugodu. Ta je ugoda ključan sastojak doživljaja ljepote”, napisao je u jednom eseju danski psiholog Kent Nielsen.

Nedvojbeno, nemaju svi jednak ukus. Raznim se ljudima sviđaju različite stvari. Ocjena što je lijepo uvijek ovisi o subjektivnom doživljaju, no neki oblici pružaju estetsku ugodu većem broju ljudi nego drugi.

Ključno obilježje ljepote je simetrija

Što se vizualne ljepote tiče, njezino je ključno obilježje simetrija. Istraživanja u različitim kulturama pokazala su da se promatračima u svim sredinama ljudi sviđaju više što su njihova lica i tijela geometrijski pravilnija. Ljubav prema simetriji prisutna je i među životinjama. Ženke prugastih zeba preferiraju mužjake sa simetričnim nožnim prugama, ženke lastavica padaju na mužjake sa simetričnim repovima, a divojarci iz stada izbacuju one čiji su rogovi izobličeni.
Kod ljudi, za ljepotu je najvažnija jednakost lijeve i desne strane lica. U jednom istraživanju ispitanici su trebali ocijeniti niz lica s fotografija unutar skale od jedan do deset. Što su lica bila više simetrična, to su bila bolje ocijenjena.  Utvrđeno je i da mala djeca dulje promatraju fotografije simetričnih nego asimetričnih lica, što pokazuje da nam je sklonost simetriji urođena, a ne nametnuta kulturom.

Ako simetrija ne odražava tjelesno zdravlje ni dobrotu, zašto nam je milija od asimetrije?

Kent Nielsen vjeruje da je simetrija privlačnija jer zahtijeva manji umni napor. Prema njegovoj teoriji, našem je umu lakše percipirati i obraditi oblike koje obilježavaju pravilnost i ritmičko ponavljanje, nego kaotične i nepravilne oblike svojstvene asimetričnim predmetima.

Share this Post