Najčešća indikacija za primjenu manualne limfne drenaže je limfni edem, koji nastaje zbog zastoja limfe. Limfedem je opći pojam za skup patoloških stanja, gdje do kroničnog oticanja tkiva, odnosno onog koji traje preko tri mjeseca, dolazi zbog nakupljanja proteinima bogate intersticijske tekućine. Neravnoteža između limfnog protoka i kapaciteta limfne cirkulacije ( veća kapilarna filtracija nego limfna drenaža ) dovodi do malfunkcije limfne cirkulacije i nastanka edema . Proces se može odvijati tjednima, mjesecima ili godinama. Limfedem može biti pridružen drugim sindromima ili može biti izolirana pojava.
KADA DOLAZI DO ZASTOJA U OPTOKU LIMFE?
Limfne su žile vrlo tanke, a za potisak koji gura tekućinu prema srcu koriste energiju rada mišića, kao što to većinom koriste i vene.U određenim slučajevima može doći do većeg ili manjeg zastoja u optoku limfe. Manji se zastoji događaju gotovo svakodnevno. To je, npr. osjećaj da su nam nakon dužeg stajanja cipele postale preuske. Naravno da se cipele nisu smanjile, već je to zbog sile gravitacije, te zbog mišićne neaktivnosti došlo do zastoja limfe u predjelu stopala i potkoljenice. Takvi se problemi obično riješavaju podizanjem stopala na uzvišenje i nakon kraćeg vremena, sve je opet uobičajno.
Do limfnog zastoja može doći zbog:
- nedostatka kretanja
- neujednačene aktivnosti
- preopterećenosti – općenito
- hladnoće koja blokira limfni protok
- mehaničke prepreke – operacije, ozljede, zračenje
- insuficijencije krvnih žila
Limfni edem po vrsti može biti:
LIMFOSTATIČKI EDEMI – nastaju uslijed mehaničke insuficijencije, koja može biti organskog ili funkcionalnog porijekla. Limfni putevi nisu u stanju otplaviti edem jer ne funkcioniraju dovoljno.
LIMFODINAMIČKI EDEM – nastaju kod enormno pojačanog limfnog opterećenja u tkivu, koji limfni sustav nije u stanju transportirati. Takvi edemi nastaju kod oboljenja bubrega ( hipoproteinemični edemi ) i proširenih vena ( lokalni flebohipertonični edemi ).
IDIOPATSKI EDEMI – pojavljuju se povremeno, a stvaraju se zbog pojačane permeabilnosti stijenki krvnih žila.
INSUFICIJENCIJA SIGURNOSNIH VENTILA – kad limfni sustav nije više u satnju svladati limfno opterećenje, edem će se povećati. To je realtivna forma edema. Ako se transport limfe sasvim zaustavi dobivamo apsolutnu formu i dolazi do oštećenja i do nekroze tkiva.
Trajniji, a time i ozbiljniji zastoji limfnog optoka mogu se dogoditi kod nekih oboljenja, poslije nekih operativnih zahvata, te kao rezultat spoja više bolesti sa nekretanjem, odnosno mirovanjem. Karakterizirani su velikim i vidljivim otokom jednog dijela ili cijelog ekstremiteta, koji je upravilu tvrd na dodir.
KAKO SE PROVODI LIJEČENJE LIMFEDEMA?
Liječenje limfedema se provodi: kompresijom, manualnom limfnom drenažom, vježbama i higijenskim mjerama ( način života ) – kompletna dekognestivna terapija limfnog edema.
Kompresijska terapija limfedema u prvoj se fazi temelji na uporabi kratkoelastičnih povoja, koji na povijenim dijelovima tijela stvaraju visoke pritiske, intermitentno pri hodu (učinak masaže) i niske pritiske u mirovanju, što je od važnosti noću. Medicinska kompresijska pomagala ( rukavice, čarape i kompresijska odjeća ) izabiru se individualno s obzirom na kliničku sliku. Najčešće upotrebljavamo medicinske kompresijske čarape kompresijskog razreda III i IV, te rukavice kompresijskog razreda II.
LIMFNA DRENAŽA
U bilo kojem od tih slučajeva valja sprovesti limfnu drenažu, što je postupak kojim se nastoji pomoći uspostava normalnog limfnog optoka. U praksi provodimo manualnu ili aparatnu drenažu. Aparati drenažu čine upuhivanjem zraka u manšete, te na taj način pritiskom guraju limfu prema srcu. U bilo kojem od ova dva slučaja, trajanje drenaže je oko sat vremena ili duže, te ju treba provoditi svakodnevno, a ne rijetko i više puta na dan, ne bi li se postigao željeni efekt.
Jasno je da sama drenaža mora biti popraćena i adekvatnim cirkulacijskim vježbama, ne bi li se edem pokušao vratiti u funkciju normalnog limfnog optoka.
Proces vraćanja limfnog edema u stanje koje je normalno je dugotrajno i treba biti strpljiv i uključiti i druge metode poticanja cirkulacije, poput blage topline, hladnoće, elektrostimulacije, a sve u zavisnosti o kojem i kakvom se oboljenju radi.
Autor: Jelena Skočić, bacc. fizioterapije, predavačica na programu Fizioterapeutski tehničar i mentorica na tečaju Ručne limfne drenaže u Učilištu Lovran i fizioterapeut u Ortosan medical wellness centru
Share this Post