Spiritualna inteligencija

Racionalnom ili kognitivnom inteligencijom (čija je mjera tzv. kvocijent inteligencije, popularni IQ) uočavamo i rješavamo problem. Kao pojam, definirao ju je Alfred Binet početkom dvadesetoga stoljeća. Od tada pa do danas nastao je niz teorija i definirani su deseci različitih činitelja inteligencije, odnosno, deseci načina kako čovjek može biti pametan (ili glup, kako vam se više sviđa).

 Sredinom devedesetih dokazano je kako jednaku takvu vrijednost ima i emocionalna inteligencija. Naime, kao što je to već odavno rekao Aristotel Svatko se može naljutiti – to je lako.  Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnog stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnog razloga i na ispravan način – to nije lako. Oni koji su vješti i u tome – emocionalno su inteligentni, imaju viši kvocijent emocionalne inteligencije (EQ), kaže autor koncepta Daniel Goleman. Takvi ljudi poznaju vlastite emocije i mogu ih kontrolirati, znaju sami sebe motivirati, prepoznaju emocije drugih i u stanju su s njima uspostavljati i održavati (dobar) odnos.

Emocionalna inteligencija temelj je  djelotvorne upotrebe racionalne inteligencije

Sada se počinje definirati i treća – spiritualna inteligencija (SQ) koja povezuje i temelj je djelovanja i racionalne i emocionalne. Danah Zorah i Ian Marshall kažu: Kompjutori imaju visoku racionalnu inteligenciju: znaju pravila i u stanju su slijediti ih bez pogrešaka. Životinje često imaju visoku emocionalnu inteligenciju: imaju osjećaj za situaciju i znaju prikladno reagirati. Ali ni kompjutori niti životinje ne pitaju se zašto postoje pravila, zašto postoji neka situacija i može li se išta od toga promijeniti ili poboljšati.

Upravo je ta mogućnost promjene postojećih okvira ono što razlikuje emocionalnu i spiritualnu inteligenciju. Dakle, emocionalna nam inteligencija omogućuje procjenu situacije u kojoj se nalazimo i izbor ponašanja prikladnog za tu situaciju. Spiritualna inteligencija omogućuje nam da se upitamo želimo li uopće biti u toj situaciji i želimo li je možda promijeniti, poboljšati.

U idealnim uvjetima, sve tri navedene inteligencije djeluju zajedno i podržavaju jedna drugu. Međutim, svaka od njih ima i svoje posebno područje i mogućnost posebnog djelovanja. Tako netko može biti visoko racionalno inteligentan, a i emocionalna i spiritualna inteligencija mu mogu biti na razini sobne temperature. Ili, netko može biti vrlo emocionalno inteligentan, a da su mu i racionalna i spiritualna inteligencija osrednje ili bijedne.

Spiritualna inteligencija

Spiritualnu inteligenciju koristimo kad se od nas očekuje fleksibilnost, vizionarstvo ili kreativna spontanost. Koristimo je u susretu s egzistencijalnim problemima: kad smo zarobljeni starim navikama, neurozama, problemima zbog bolesti ili tugovanja. SQ nam osvješćuje te probleme i omogućuje nam da ih riješimo ili – da se barem pomirimo s njima. Najveći životni izazovi izvan su onoga što očekujemo i što nam je poznato, ne uklapaju se u već naučena pravila i druga stečena iskustva koja bi nam pomogla u suočavanju s njima. Prema teoriji kaosa rub je granica između reda i kaosa, između onoga što pouzdano znamo o sebi i onoga što nam je potpuna nepoznanica. SQ nam je vodič na tom rubu, vodi nas u samu bit stvari, u jedinstvo što je onkraj razlika, u moguću pozadinu svih iskustava. Osoba visoke spiritualne inteligencije ne mora biti religiozna. Ako jest, onda je svakako bez predrasuda, uskogrudnosti i ekskluziviteta vlastitih shvaćanja.

SQ nam omogućuje prevladati jaz između sebe i drugih: pomaže nam shvatiti tko smo mi, što nam je u životu važno i kakvo to daje mjesto i značenje drugima u našem životu.

Osobe visoko razvijene spiritualne inteligencije su:

• fleksibilne (aktivno su i spontano prilagodljive)
• visoko samosvjesne (primjerice, znaju svoje najdublje motive)
• sposobne suočiti se s patnjom i boli i iskoristiti ih za osobni razvoj
• sklone vidjeti veze među različitim stvarima, tj. svemu pristupaju holistički
• sklone sebi postavljati pitanja Zašto?i Što ako? (naravno, ne u onom katastrofičnom smislu iz drugog poglavlja!)
• sposobne odvojiti se od uobičajenih konvencija i biti psihološki neovisne o njima.

Također, to su ljudi koji su u stanju slijediti viziju i vrhunske vrijednosti i koji drugima neće učiniti zlo.

Visok SQ pomaže nam da budemo potpuno svjesni sebe i da prema sebi budemo do kraja pošteni. Omogućuje nam da se suočimo s opcijama i shvatimo da su pravi izbori često teški, da moramo prihvatiti dijelove sebe koji nam se možda i ne sviđaju (to je uvjet promjene!) i, iznad svega, da stalno budemo otvoreni prema novom znanju (umjesto stalnog bijega u stara iskustva).

Kolektivna spiritualna inteligencija

Kolektivna spiritualna inteligencija u suvremenom je društvu na prilično bijednoj razini. Živimo u spiritualno tupoj kulturi: opsjednuti smo materijalnim, koristoljubivi smo i sebični, puni besmisla i s vrlo malo predanosti pravim vrijednostima. Međutim, kao pojedinci možemo puno učiniti kako bismo podigli razinu osobne spiritualne inteligencije. Čak, štoviše, daljnji razvoj društva upravo i ovisi o tome koliko ćemo u tom smislu napredovati kao pojedinci.

Kako se SQ može poveća(va)ti?

 Za mnoge ljude postoji samo Jedan put i Jedna istina; često se divimo i zavidimo onima što su rano u životu otkrili taj put i tu istinu i još ga se drže. Neki su od njih pritom zadovoljni, ali ima i onih koji su na taj put dospjeli pod prisilom očekivanja okoline ili pak posve slučajno. Neki drugi ne osjećaju da slijede ikakav put. Spiritualno inteligentni ljudi shvaćaju koliko je važno naći pravi put (ili putove!) koji će im donijeti najveće ispunjenje, samoaktualizaciju kako bi to rekao A. Maslow. A na pravom smo putu onda kad se nečim bavimo doista iz srca. Općenito, šest je temeljnih putova, tzv. ego-stilova: put dužnosti, put njege i skrbi, put znanja, put osobne promjene i razvoja, put prijateljstva i put vođenja drugih.

Nema boljih i lošijih putova, svi su jednako vrijedni i svi nas mogu dovesti do više razine spiritualne inteligencije. Spiritualno smo neinteligentni kad problem povezan s jednim putom pokušavamo riješiti metodama drugog. Primjerice, neki povučeni znanstvenik (put 3) neće postati dobar govornik time što će postati političar (put 6). U takve zamke upadamo jednostavno zato što ne poznajemo bolje alternative! Ili, kao što je to rekao filozof L. Wittgenstein Kad imaš samo čekić, sve ti sliči  čavlu.

Ukratko, prvi je korak otkriti gdje smo sada. Potom moramo biti jako sigurni da doista želimo promjenu, kakva će ona biti i koji su naši motivi za nju. Sljedeći je korak utvrditi moguće prepreke, svladati ih, istražiti mnoge mogućnosti napredovanja i, na koncu, odlučiti se za jedan put i potpuno mu se posvetiti.

Ipak, stalno moramo biti svjesni činjenice kako postoje i drugi putovi.

Autorice: Prof.dr.sc. Majda Rijavec

Prof.dr.sc. Dubravka Miljković

Iz knjige:  Kako postati i ostati (ne)sretan
Iep.hr