Još 1951. Rogers je pretpostavio postojanje “potrebe za pozitivnim uvažavanjem”. Ta potreba može imati razne oblike – ljubav, priznanje, suosjećanje, poštovanje drugih ljudi. Ona je prisutna kod svih ljudi, a najjasnije je izražena u potrebi maloga djeteta za ljubavlju i odobravanjem njegovih roditelja.
Potreba za pozitivnim priznanjem može postati tako jaka da prekrije i osnovne biološke potrebe organizma. Tako se mogu objasniti mnogi primjeri samožrvovanja i mučeništva.
Očekivati pozitivno od ljudi možemo jedino u slučaju kada ih poštujemo
Narodna mudrost kaže da se od svakoga može nešto naučiti. Iako se većina formalno slaže s tim stavom, malo ljudi se zaista tako i ponaša. Na primjer, poslovni uspjeh ovisi o velikom broju različitih faktora, ali odnos prema ljudima sigurno pripada u najvažnije.
Nakon izučavanja 43 uspješne tvrtke tijekom niza godina (među kojima su IBM, McDonlad’s i Delta Airlines) Peters i Waterman35, autori bestselera “In search of excellence” (“U potrazi za izvrsnošću”) savjetuju:
Tretirajte ljude kao odrasle osobe; tretirajte ih kao partnere; tretirajte ih s dostojanstvom; tretirajte ih sa štovanjem. Tretirajte njih, a ne kapital ili strojeve kao primarni izvor produktivnosti.Potreba čovjeka da ga poštuju drugi ljudi jedna je od onih koja u velikoj mjeri determinira ljudsko ponašanje.
Maslow je pretpostavio postojanje posebne potrebe za poštovanjem. Da bismo bili zadovoljni potrebni su nam status, prihvaćanje, priznanja, pažnja i reputacija. Ljudi će raditi bolje i bit će zadovoljniji ako svojim radom i ponašanjem zadovolje i ovu potrebu.
Recepcionerka
Promijenila sam svoje mišljenje o recepcionerima kad sam počela raditi taj posao. Nije riječ samo o osobi koja stoji iza “pulta” i prima telefonske poruke. Ona ipak mora biti nešto posebno, jer ja jesam nešto posebno.
Jako mi se sviđao posao sve dok nije organiziran cocktail za novinare. Dobro sam se zabavljala i vodili smo zanimljiv i inteligentan razgovor. Tada su me pitali čime se bavim. Kada sam im rekla jednostavno su prekinuli razgovor i otišli. Nisam bila vrijedna da na mene gube svoje vrijeme. Nisu me odbacili zbog onoga što sam i kako rekla, nego zbog moga posla.
Posebno štovanje treba iskazati prema ljudima koji su na neki način “gubitnici”. često puta odlučujemo o napredovanju drugih ljudi, nagradama i priznanjima koje će dobiti. Oni koji to dobiju bit će sigurno zadovoljni. Ali ne smijemo zaboraviti i one koji gube, a koji to možda nisu očekivali. Pozovemo li ih prije toga i porazgovaramo s njima lakše će to prihvatiti, a mi ćemo zadržati njihovu lojalnost i naklonost.
Autorice: Prof.dr.sc. Majda Rijavec
Prof.dr.sc. Dubravka Miljković
Iz knjige: Čuda se ipak događaju
Share this Post