Imamo li kontrolu nad svojim životom ili smo samo igračka u rukama sudbine? To je pitanje na koje vjerojatno nitko ne može točno odgovoriti. No, psiholozi su otkrili da se ljudi razlikuju po tome u kojoj mjeri vjeruju da imaju kontrolu nad svojim životom.
LOKUS (MJESTO) KONTROLE
Osobe s unutarnjim lokusom kontrole uvjerene su da same upravljaju svojim životom i da je ono što im se u životu događa uglavnom rezultat njihova ponašanja. Osobe s izvanjskim lokusom kontrole vjeruju kako nemaju kontrolu nad svojim životom i da je ono što im se događa posljedica sreće, sudbine ili djelovanja drugih ljudi.
Provedeno je mnogo istraživanja kako bi se utvrdilo je li bolje imati unutarnji ili izvanjski lokus kontrole. Rezultati pokazuju da su ljudi s unutarnjim lokusom kontrole u određenoj prednosti: uporni su, bolje se suočavaju sa stresom, manje su podložni tjeskobi i depresiji, otvoreni su za nove životne izazove i obično su uspješniji u školovanju i na poslu.
No, koliko god su osobe koje vjeruju da imaju kontrolu nad svojim životom u određenoj prednosti, i u tome se može pretjerati. Naime, ne možemo imati kontrolu nad svim stvarima u životu i, ako to očekujemo, to će biti više nedostatak nego prednost. Jeste li nekad čuli ili sami izrekli ovakve rečenice:
– Moram ih natjerati da me saslušaju.
– On mora učiniti ono što ja želim.
– Pobrinut ću se da mi posude dizalicu.
NAD NEKIM STVARIMA IMAMO ODREĐENU KONTROLU, ALI NAD NEKIMA, NEMAMO
Možda ste ih i uspjeli natjerati da vas saslušaju, a možda i niste. Hoće li vas netko željeti saslušati je pod njegovom a ne pod vašom kontrolom. Nad nekim stvarima imamo određenu kontrolu, ali nad drugima, recimo taxijima, nemamo. Ako pokušavamo kontrolirati stvari koje zapravo nisu pod našom kontrolom, bit ćemo stalno frustrirani, ljuti i pod stresom – iz jednostavna razloga – jer je to nemoguće.
STRAH OD GUBITKA KONTROLE
Ljudi koji žele imati potpunu kontrolu nad svojim životom žive u stalnom strahu da bi tu kontrolu mogli izgubiti. Kako bi smanjili taj strah, često postaju pretjerano uredni i organizirani pokušavajući se unaprijed pripremiti za sve što bi se eventualno moglo dogoditi. No, to nije uvijek moguće. Moramo prihvatiti činjenicu da se ne možemo pripremiti za sve što se može dogoditi, ponekad se jednostavno moramo prepustiti događajima. U takvim slučajevima najbolje je stajati sa strane i promatrati što se događa, a tek nakon toga odrediti što trebamo učiniti.
Pokušaj stalnog predviđanja onoga što bi se moglo zbiti ima još jednu negativnu posljedicu – onemogućuje nam da budemo spontani i prirodni i da se zabavljamo. Stalno razmišljanje o tome što bi se sve moglo dogoditi i što ćemo u tom slučaju učiniti, vrlo je naporan, posve besmislen i nimalo zabavan posao. Osobito ako ne rade kočnice.
MNOGI LJUDI VJERUJU KAKO IMAJU VEĆU KONTROLU NAD SVOJIM ŽIVOTOM NEGO ŠTO JE TO ZAISTA SLUČAJ
Ako stavite u šešir plavu i crvenu staklenu kuglicu i kažete ljudima da će dobiti automobil ako izvuku plavu, a kutiju šibica ako izvuku crvenu – oni vjeruju da imaju više šanse izvući plavu! Da nije tako, vjerojatno ne bi bilo toliko kockara! Želimo vjerovati da možemo kontrolirati događaje i sviđaju nam se ljudi koji u to vjeruju. To nam daje nadu.
LJUDI VJERUJU KAKO SVATKO DOBIJE ONO ŠTO ZASLUŽUJE
Ovo nalikuje iracionalnomu vjerovanju u pravedan svijet! Ljudi vjeruju kako svatko dobije ono što zaslužuje. Vjerujemo da se dobre stvari događaju dobrim ljudima (onakvima poput nas), a loše stvari lošim ljudima. To, nažalost, nije točno. Ipak da znate, ako vam se dogodi nešto loše, ljudi će vjerovati da ste to i zaslužili! Njih to, dakako, oslobađa obveze da vam pomognu. (Smijete se tješiti mišlju kako se to ne odnosi na vas i ljude koji vas okružuju. Nećemo vam reći da ovo nije knjiga o pozitivnom mišljenju).
Autorice: Prof.dr.sc. Majda Rijavec
Prof.dr.sc. Dubravka Miljković
Iz knjige: Kako postati i ostati (ne)sretan
Share this Post