Mišja groznica javlja se svake godine, a simptomi su probavne smetnje, glavobolja, temperatura…
„Mišja groznica“ ili hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom (HGBS) virusna je bolest kojom se najčešće zarazimo u izravnom kontaktu s glodavcima ili njihovim izlučevinama, odnosno udisanjem prašine ili aerosola koji sadrže uzročnike.
Za HGBS karakteristično je sezonsko pojavljivanje u toplijem dijelu godine (od ranog proljeća do kasne jeseni). Povoljni vremenski uvjeti pogoduju porastu populacije prenositelja uzročnika ove bolesti. Čovjek se gotovo isključivo zarazi kada uđe u područje gdje ima mišolikih glodavaca kao rezervoara virusa (prirodno žarišna zoonoza). U gradskoj sredini zaraza je vrlo rijetka. Bolest se ne prenosi s čovjeka na čovjeka.
Simptomi mišje groznice
Nakon inkubacije koja najčešće traje tjedan do dva, bolest se manifestira naglom pojavom povišene temperature, glavoboljom, probavnim smetnjama (bolovi u abdomenu, mučnina, povraćanje), a u težim slučajevima oštećenjem bubrežne funkcije te pojavom krvarenja po koži i sluznicama.
U Hrvatskoj se slučajevi oboljenja od HGBS-a javljaju svake godine. U godinama u kojima dolazi do pojave velikog broja glodavaca (tzv. „mišje godine“) bilježi se i povećani broj oboljelih od hemoragijske groznice s bubrežnim sindromom (npr. 2002., 2012., 2017. godina). Na području RH oboljenje od HGBS-a uzrokuju dvije vrste hantavirusa (Puumala i Dobrava), čiji su glavni rezervoari mali glodavci (riđa voluharica i žutogrli šumski miš).
Pod najvećim rizikom od zaraze su osobe koje rekreativno ili profesionalno u prirodi dolaze u izravan ili neizravan kontakt s malim glodavcima. Do zaraze može doći i u zatvorenim prostorima (podrumi, tavani, garaže) u kojima postoji aktivnost glodavaca.
Kako dolazi do zaraze?
- Unošenjem uzročnika kroz usta putem nečistih ruku, kontaminirane hrane i pića
- Udisanjem prašine onečišćene izlučevinama zaraženih životinja
- Izravnim kontaktom putem oštećene kože ili sluznica
- Ugrizom inficirane životinje
Nema prijenosa bolesti s čovjeka na čovjeka!
Da bi se smanjio rizik od zaraze potrebno se pridržavati jednostavnih mjera prevencije koje će naš boravak u prirodi učiniti manje rizičnim.
Preventivne mjere
- Čuvati hranu, piće i osobne stvari od glodavaca (odjeću ne odlagati na tlu),
- Održavati higijenu ruku (pranje ruku, korištenje alkoholnih dezinficijensa),
- Izbjegavati izravan ili neizravan kontakt ruku s ustima (pušenje povećava rizik zaraze),
- Ne piti vodu niti puniti boce iz šumskih izvora (koriste ih i glodavci),
- Izbjegavati ležanje izravno na šumskom tlu (pogotovo blizu mjesta aktivnih rupa glodavaca),
- Ne loviti ili dirati uginule šumske glodavce i druge životinje,
- Plodove ubrane u prirodi dobro oprati prije upotrebe,
- Ne ostavljati ostatke hrane niti druge otpatke u prirodi,
- Otpatke odlagati u odgovarajuće vanjske spremnike za otpad,
- Ne ostavljati osobne stvari, alat, pribor nezaštićen na tlu (npr. preko noći).
Važna je mjera sprječavanje ulaza glodavaca u stambene i gospodarske objekte. Ako je potrebno čišćenje objekata (tavan, šupa, garaža) u kojima je uočena prisutnost ili aktivnost glodavaca, treba izbjegavati postupke koji doprinose dizanju prašine (npr. metenje). Prilikom čišćenja dobro je koristiti mokru krpu (kako bi se izbjeglo dizanje prašine) i klorni ili alkoholni dezinficijens! Prilikom čišćenja takvih prostora savjetuje se korištenje zaštitne opreme (rukavice, maske). Nakon obavljenog posla čišćenja ruke treba dobro oprati vodom i sapunom.
Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar
(Izvor: http://ordinacija.vecernji.hr)
Share this Post