Potreba za novim iskustvima karakteristika je čovjeka modernog doba.
Čovjek kao biće senzacije
Moderni je čovjek biće senzacije, njegovu srcu uvijek treba nešto novo,. ( Petar Preradović).
Na pitanje što ljudi traže od života ili što žele postići Freud će odgovoriti: „Teže za srećom, žele postati sretni i takvi ostati. Smisao života, jednostavno proizlazi iz programa principa zadovoljstva.“ Pod zadovoljstvom podrazumijeva intenzivan užitak koji je moguć samo u kontrastu, jer koliko god bila ugodna, svaka praksa na koncu prijeđe u dosadu. Iako uvijek gledamo na ono najnovije, nama vlada ono posljednje, a pretposljednje je zaboravljeno, još prije nego je pravo viđeno, da ne govorimo pojmljeno.
Citat iz romana Pad
Najsnažniji prikaz ljudske potrebe za „novim“ vjerojatno je dao Camus u svojemu romanu „Pad“ gdje kaže:
„Konačno, nije točno, da nisam nikad volio. Gajio sam u svom životu barem jednu veliku ljubav, a predmet te ljubavi sam uvijek bio ja sam. Senzualnost, i samo senzualnost vladala je u mom ljubavnom životu.
Tražio sam samo predmete užitka i osvajanja. (…) U svim je slučajevima moja senzualnost – govorimo samo o njoj – bila tako stvarna, da bih, čak za neku avanturu od deset minuta, bio porekao oca i majku, oslobođen gorkog žaljenja. Što to govorim! Pogotovu za avanturu od deset minuta,
a još više ako bih bio siguran, da će biti bez sutrašnjice. (…) Vidite, ja nisam mogao podnijeti da se dosađujem, i u životu sam cijenio samo razonodu. Svako me društvo, čak i kad je blistavo, ubrzo utuče, a nikad se nisam dosađivao sa ženama, koje su mi se sviđale. Mučno mi je da to priznam, ali bio bih dao deset razgovora sa Einsteinom za jedan prvi sastanak s nekom lijepom statistkinjom. Istina je doduše, da sam kod desetog sastanka uzdisao za Einsteinom, ili snažnom lektirom“.
U životu od senzacije do senzacije ulaženje u stvar je površno, a vrijednosni se osjećaj otupljuje u lovu na ono senzacionalno.
Share this Post