Čovjeku može oduzeti sve, ali jedno ne: krajnja ljudska sloboda – izbor vlastitog stajališta neovisno o okolnostima, izbor vlastitog puta.
Svaki čovjek može odlučiti što će od njega postati – mentalno i duhovno. Način na koji se čovjek nosi s svojim problemima i patnjom pravo je unutarnje dostignuće.
Nisu samo stvaranje i uživanje smisleni. Ako život ima smisla, onda ga i patnja mora imati. Patnja je neiskorjenjiv dio života, čak u obliku sudbine i smrti. Bez patnje i smrti ljudski život ne može biti potpun. Način na koji čovjek prihvaća sudbinu i svu patnju koju ona donosi sa sobom, način na koji nosi svoj križ, pruža mu golemu priliku – čak i u najtežim okolnostima – da svojem životu dâ dublje značenje.
Može ostati hrabar, dostojanstven i nesebičan. Ili, u nemilosrdnoj borbi za samoočuvanje, može zaboraviti svoje ljudsko dostojanstvo i ne biti ništa više od životinje.
Čovjeku se u patnji pruža prilika da iskoristi ili propusti mogućnosti da dosegne moralne vrijednosti koje mu teška situacija pruža.
I to odlučuje je li dostojan svoje patnje ili ne.
Iz knjige: Život uvijek ima smisla (Viktor Frankl)
Share this Post