zona komfora

Kako izići iz zone komfora

Život bez straha čuva naše zdravlje, određuje koliko ćemo biti zadovoljni životom, koliko ćemo u njemu uživati, ali i koliko ćemo dugo živjeti.

Raskorak između želja i mogućnosti lako nas može uvesti u  neugodni osjećaj tjeskobe i začaran krug nezadovoljstva. Sve manje se zabavljamo i uživamo jer stalno strahujemo da će se dogoditi nešto loše, a danonoćno opterećivanje brigama i zamišljanje negativnih scenarija izaziva strah i bolest – zvanu anksioznost. Anksioznost je najčešče uzrokovana neugodnim doživljajima u prošlosti, nagomilanim stresom ali i preuzimanjem obiteljskog anksioznog stila. 

Osobe koje pate od straha ili anksioznosti su u stalnoj strepnji i očekivanju da će se nešto loše desiti njima ili njihovim bližnjim. Taj strah se povremeno pojačava napadajima  panike uz koju se udružuju  tjelesni simptomi poput: lupanja srca, drhtanja, otežanog i ubrzanog disanja,  nesanice,  do socijalnih poteškoća kao što je izolacija i izbjegavanje ljudi, čak  i javnog prijevoza.

Anksioznost ili strah, koliko god bio neugodan nije naš neprijatelj. Anksioznost je poruka, alarm koji govori da osoba više ne može da potiskuje, trpi i kontrolira neke okolnosti, ponašanja drugih ili duboko potisnute osjećaje prema nečem ili nekome. 

Čovjek je po prirodi biće promjene. Pokreće ga unutarnji nagon da raste i da se razvija – da dosegne svoje snove, nadanja. Stoga nije dobro kada ste uplašeni da se sklanjate od svega što vas plaši.  Suočite se sa svojim strahovima  i svojim slabostima. Neće vam pomoći izjava “ne mogu, možda meni nema pomoći, teško je, možda bude gore, šta ako saznam nešto o sebi što ne želim, šta ako moram da se mjenjam.?” Takav stav i pitanja samo će pojačati strahove i anksioznost, jer dok god radimo isto što i prije – njen zadatak onda nije gotov.

Ne opirite se promjenama

Umjesto toga dobro je postaviti sebi pitanje i tragati za odgovorima:  Šta mi anksioznost poručuje? Sa čime se trebam suočiti? Šta to ne mogu da podnesem? Šta mogu promjeniti ? 

Poslušajmo poruku koju nam šalje naše tijelo, kao savjet starog prijatelja ili stučnjaka kojem vjerujemo. Ne opirati i dopustiti strahu da nam prenese poruku iz najdubljih dijelova naše duše – može biti olakšavajuće i ljekovito.

Potražite pomoć psihoterapeuta i naučite tehnike samopomoćiJelica Popić, dr.med., psihoterapeut

Podrška, privrženost, umirenje, izvor pozitivnih emocija su nam potrebni da rastemo i da lakše prebrodimo životne krize. To smo kao djeca dobivali od svojih roditelja,a kao odrasli birajmo takvo okruženje,  partnere i prijatelje.

No, kada smo u situaciji da ih nemamo i kada nam nisu dovoljni, dobro je potražiti stručnu pomoć ili naučiti tehnike samopomoći. Dobro je naučiti biti sam sebi “roditelj i prijatelj” – jer tada smo sposobni da sami sebe umirimo, utješimo i da se fokusiramo na nešto lijepo i pozitivno u životu.

Jeste li znali da meditacija, kreativna vizualizacija i autogeni trening pomažu da se umirite, opustite. Dok vježbate vaš mozak stvara novu naviku mira, opuštenosti tijela i formira neuralne i kemijske veze koje te navike i osjećaje učvršćuju.

Stoga vam preporučam da naučite i vježbate ove jednostavne tehnike samopomoći uz stručnog i iskusnog trenera, učitelja ili psihoteraputa – jer su efikasne u liječenju nesanice, anksioznosti, čuvaju zdravlje i produžuju životni vijek.

Autor: Jelica Popić, dr.med., psihoterapeut