Život bez straha čuva naše zdravlje, određuje koliko ćemo biti zadovoljni životom, koliko ćemo u njemu uživati, ali i koliko ćemo dugo živjeti.
Raskorak između želja i mogućnosti lako nas može uvesti u neugodni osjećaj tjeskobe i začaran krug nezadovoljstva. Sve manje se zabavljamo i uživamo jer stalno strahujemo da će se dogoditi nešto loše, a danonoćno opterećivanje brigama i zamišljanje negativnih scenarija izaziva strah i bolest - zvanu anksioznost. Anksioznost je najčešče uzrokovana neugodnim doživljajima u prošlosti, nagomilanim stresom ali i preuzimanjem obiteljskog anksioznog stila.
Osobe koje pate od straha ili anksioznosti su u stalnoj strepnji i očekivanju da će se nešto loše desiti njima ili njihovim bližnjim. Taj strah se povremeno pojačava napadajima panike uz koju se udružuju tjelesni simptomi poput: lupanja srca, drhtanja, otežanog i ubrzanog disanja, nesanice, do socijalnih poteškoća kao što je izolacija i izbjegavanje ljudi, čak i javnog prijevoza.
Anksioznost ili strah, koliko god bio neugodan nije naš neprijatelj. Anksioznost je poruka, alarm koji govori da osoba više ne može da potiskuje, trpi i kontrolira neke okolnosti, ponašanja drugih ili duboko potisnute osjećaje prema nečem ili nekome.
Čovjek je po prirodi biće promjene. Pokreće ga unutarnji nagon da raste i da se razvija - da dosegne svoje snove, nadanja. Stoga nije dobro kada ste uplašeni da se sklanjate od svega što vas plaši. Suočite se sa svojim strahovima i svojim slabostima. Neće vam pomoći izjava “ne mogu, možda meni nema pomoći, teško je, možda bude gore, šta ako saznam nešto o sebi što ne želim, šta ako moram da se mjenjam.?” Takav stav i pitanja samo će pojačati strahove i anksioznost, jer dok god radimo isto što i prije - njen zadatak onda nije gotov.
Ne opirite se promjenama
Umjesto toga dobro je postaviti sebi pitanje i tragati za odgovorima: Šta mi anksioznost poručuje? Sa čime se trebam suočiti? Šta to ne mogu da podnesem? Šta mogu promjeniti ?
Poslušajmo poruku koju nam šalje naše tijelo, kao savjet starog prijatelja ili stučnjaka kojem vjerujemo. Ne opirati i dopustiti strahu da nam prenese poruku iz najdubljih dijelova naše duše – može biti olakšavajuće i ljekovito.
Potražite pomoć psihoterapeuta i naučite tehnike samopomoćiJelica Popić, dr.med., psihoterapeut
Podrška, privrženost, umirenje, izvor pozitivnih emocija su nam potrebni da rastemo i da lakše prebrodimo životne krize. To smo kao djeca dobivali od svojih roditelja,a kao odrasli birajmo takvo okruženje, partnere i prijatelje.
No, kada smo u situaciji da ih nemamo i kada nam nisu dovoljni, dobro je potražiti stručnu pomoć ili naučiti tehnike samopomoći. Dobro je naučiti biti sam sebi “roditelj i prijatelj” – jer tada smo sposobni da sami sebe umirimo, utješimo i da se fokusiramo na nešto lijepo i pozitivno u životu.
Jeste li znali da meditacija, kreativna vizualizacija i autogeni trening pomažu da se umirite, opustite. Dok vježbate vaš mozak stvara novu naviku mira, opuštenosti tijela i formira neuralne i kemijske veze koje te navike i osjećaje učvršćuju.
Stoga vam preporučam da naučite i vježbate ove jednostavne tehnike samopomoći uz stručnog i iskusnog trenera, učitelja ili psihoteraputa – jer su efikasne u liječenju nesanice, anksioznosti, čuvaju zdravlje i produžuju životni vijek.
Autor: Jelica Popić, dr.med., psihoterapeut