Taman nam se počela sviđati ideja kako nas nakon ovozemaljskih nerviranja očekuje trajna radost i smirenje kad smo pročitale, i ne možemo sad to prešutjeti, opis tipičnih halucinogenih iskustava.
Iskrsavaju stara sjećanja, javlja se osjećaj kao da si izvan vlastita tijela, vizije tunela ili dimnjaka, jarko svjetlo ili bića od svjetlosti. Ukratko, vrlo slično tik-do-smrtnom iskustvu. Dokazano je da nedostatak kisika u mozgu može izazvati halucinacije.
Naime, zbog nekih se (znanih, no ovdje nepotrebnih) razloga tada povećava živčana aktivnost u vizualnom dijelu moždane kore.16 Time se stvara dojam kao da nam se pred očima povećava svjetla površina, odnosno, približavamo se izlasku iz tunela. Možda je to za mozak toliko stresno da nam povodom toga priušti iskustvo koje zovemo tik-do-smrti. Možda.
ČUDNA ISKUSTVA
Različiti se autori slažu – uopće nije čudno što pred smrt čovjek ima čudna iskustva! Ali ono što svima jest čudno je – sličnost tih iskustava. No, kako sada stvari stoje, do-smrtna iskustva je najbolje opisao Siegel: kad nestane izvanjskih podražaja, mozak se počne baviti onim što mu stoji na raspolaganju iznutra.
Možemo se poslužiti i jednom analogijom: kad u rasvijetljenoj sobi sjediš pored prozora i buljiš van u mrak ne vidiš ono što je vani, nego u staklu prozora zapravo vidiš sobu koja ti se čini kao da je vani.
Ali, i ovomu se mogu naći prigovori. Postoje ljudi koji su imali i halucinacije i iskustvo tik-do-smrti. Oni kažu da to dvoje uopće nije isto. I da iskustva tik-do-smrti mogu promijeniti tj. poboljšati ljude, što kod halucinacija nije slučaj.
Ali, i ovomu se mogu naći prigovori. Skeptici kažu kako ljude zapravo mijenja spoznaja o samom kontekstu iskustva.
Ali, i ovomu se mogu naći prigovori…
Jedino čemu se nema što prigovoriti jest izjava dvojice autora koji su, nakon širokog proučavanja literature, zaključili kako je iskustvo tik-do-smrti vrlo složen fenomen, a da su mu uzroci brojni.
SMRT I VIDOVITOST
– Mama, kako to da tata zna točan datum svoje smrti?
– Rekao mu je sudac.
SMRT I ZNANSTVENA FANTASTIKA
“Uskoro ću se pripremiti da napustim ovaj život. Pregledat ću svoja sjećanja, srediti ih i odbaciti ona koja ne želim zadržati. Tada ću krenuti u Dvoranu stvaranja kroz vrata što ih nikada nisi vidio. Ovo će staro tijelo prestati postojati, a također i sama svijest. Od Jeseraca neće ostati ništa osim galaktike elektrona zamrznutih u srcu kristala.
Spavat ću bez snova. Zatim ću se jednoga dana, možda za stotinu tisuća godina, naći u novom tijelu i upoznati one koji su bili izabrani da mi budu starateljima. U početku neću znati ništa o Diasparu i neću se sjećati što sam bio ranije. Ta će se sjećanja polako vratiti na kraju moga djetinjstva i ja ću se na njih oslanjati ulazeći u svoj novi krug postojanja.
To je slika našeg života. Svi smo mi bili ovdje već mnogo, mnogo puta, no kako se razdoblja nepostojanja odabiru prema zakonima slučaja, sadašnje se pučanstvo nikada neće ponoviti. Novi će Jeserac imati nove i različite prijatelje i zanimanja ali stari će Jeserac još postojati, onoliko koliko ga ja želim sačuvati.
Tako svakog trenutka živi u Diasparu i hoda njegovim ulicama samo stotina njegovih građana. Većina spava u bankama sjećanja, čekajući na signal koji će ih opet pozvati na pozornicu života…”
Iskoristite život, ovaj sadašnji, najbolje što možete.
Autorice:
Prof. dr. sc. Majda Rijavec
Prof. dr. sc. Dubravka Miljković
Share this Post