Zašto se djeca igraju? Vjerovali ili ne, točna odgovora nema. No, djetetovo je pravo da se igra, a obvezom je roditelja da mu to omoguće. Ne mislim sad na kupovanje skupih igračaka – dječja mašta će i od obična štapa stvoriti najljepšeg konja! – već na osiguravanje uvjeta: prostora i vremena za neometanu igru.
Iako je sam prostor, naravno, vezan uz raspoložive financije, nema tako malog stana u kojem se ne bi mogao i morao urediti kut za igru. Prilagoditi treba i raspored ostalih stvari u stanu kako igra ne bi loše završila: po dijete i/ili po stvari.
Što se vremena tiče, voditi treba računa o djetetovoj dobi i potrebama. Ne treba se bojati predoziranja; veća je opasnost da djetetov dan bude toliko ispunjen obvezama, već od najranije dobi (dva jezika, tri sporta, balet, pjevanje i klavir), da se – ne stigne igrati.
UČENJE I OPONAŠANJE RODITELJA
Možda najviše spominjana funkcija igre jest učenje. Igrajući se i zabavljajući se, često oponašajući roditelje, dijete postupno ulazi u, ne baš uvijek zabavan, svijet odraslih.
Međutim, kroz igru dijete rješava i svoje konflikte i frustracije. Koliko ti puta moram reći da ne smiješ tući brata?! On je mali i nije te namjerno ugrizao! – dere se otac na petgodišnjeg sina, lupajući ga pritom po turu. (Otac je šest puta stariji i teži i tri puta viši.) Sutradan sin u vrtiću otme nekoj djevojčici lutku i izbuba ju, doslovno citirajući očeve riječi. I bude mu lakše. Općenito pazite što i kako pričate pred djecom, kako postupate prema pojedinim članovima obitelji. Sve što ga se pritom dojmi dijete će, bez greške, pokazati kroz igru. (Pitajte tete u vrtiću, ako vas nije strah.)
DJEČJA ENERGIJA JE NEIZMJERNA
Postoji i teorija koja igru dovodi u vezu s viškom energije. Mnogim je roditeljima to, vjerojatno, sumnjivo: čini se, naime, da djeca koriste svu svoju energiju na igru – ne samo njezin višak, te da je ta energija neizmjerna…
Kad vodite dijete da se igra vani, odjenite ga i obujte u prikladnu odjeću i obuću, dakle, takvu u kojoj se može slobodno kretati u pijesku, blatu, na travi, niz tobogan – bez straha da ćete dobiti živčani napad ako se zamaže ili nešto podere. Jedino je važno naučiti ga da se odaziva na svoje ime – tako da pravo dijete odvedete kući. Ustanovite li, nakon tuširanja, da to nije vaš Krešo – odmah ga vratite na igralište!
Idete li dalje od kuće, ponesite nekoliko rezervnih kompleta odjeće: za poslije igre, za poslije sladoleda ili čokolade…
U SVIJETU ODRASLIH IGRA JE NAJČEŠĆE SAMO ZABAVA
Želite li se i sami uključiti u igru (činili to samo zbog druženja s djetetom ili jer se i sami malo želite igrati), najprije malo pratite tijek igre – da shvatite koncepciju i ocijenite kad je (i da li je) pogodan trenutak da se ubacite.
Nikad ne prekidajte dječju igru naglo. Recite djetetu neka ju dovršava ili ga na drugi način upozorite na naredni program. U svijetu odraslih igra je najčešće samo zabava, no imajte na umu da joj djeca pristupaju vrlo ozbiljno i predano i da na ometanja reagiraju jednako kao i vi kad vas prekinu u vašemu važnom poslu.
Autorice: Prof.dr.sc. Majda Rijavec
Prof.dr.sc. Dubravka Miljković
Iz knjige: Zapisi iz tri ženska kuta
Share this Post