Depresija i mladi

Depresija kod mladih nije slabost ili nešto što se može prevladati uz jaku volju, već se radi o bolesti koja može imati ozbiljne posljedice te zahtijeva liječenje. Iako je depresivno raspoloženje jedna od razvojnih karakteristika adolescencije, velik broj mladih osoba koji pokazuju sklonost razvoju ovog poremećaja svakako je alarmantan.

Veliki broj različitih patofizioloških mehanizama ima ulogu u nastajanju depresije mladih osoba.

Sve veća proširenost depresije i često prisutne ozbiljne posljedice depresije čine je jednim od važnijih poremećaja s javnozdravstvenog gledišta. Zbog svoje složenosti depresija se može očitovati u promjenama gotovo svih psihičkih i mnogobrojnih tjelesnih funkcija te duboko zadire u socijalno funkcioniranje oboljelih.

Razmatranje različitih koncepata i mehanizama odgovornih za nastanak depresije pomaže u razumijevanju i kliničara dovodi bliže problemima depresivnog pacijenta. Kao i kod razvoja depresije odraslih osoba, brojni mehanizmi smatraju se odgovornim u nastajanju depresije mladih osoba. Gensko nasljeđe povećava rizik javljanja i čini osobu sklonijom da na stresne situacije reagira depresivnim simptomima.

Biološke promjene – neurokemijske i strukturne promjene u mozgu, utjecaj hormona, preopterećenost ili stres, loši odnos dijete-roditelj u kojem roditelj podcjenjuje dijete, naglašava njegovu bezvrijednost, nema poštovanja, povezanosti ni brige, bračni problemi roditelja te nasilje u obitelji, razdvajanje ili gubitak važne ili bliske osobe, vršnjačko zlostavljanje, izostanak podrške obitelji i socijalne okoline, kao i narušeno tjelesno zdravlje – mogu biti samo neki od predisponirajući čimbenika za razvoj depresije mladih.

Ako se depresija može javiti u bilo kojem trenutku u životu, simptomi su ipak različiti između mladih i odraslih osoba.

Poznato je kako su depresivni bolesnici neraspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni. Osim toga depresija može ometati osnovne tjelesne funkcije, te se manifestirati poremećajem sna, smanjenjem ili pojačanjem apetita, tromošću, nemirom, pojačanom razdražljivošću slabošću, iscrpljenošću, gubitkom koncentracije i zaboravljivošću. No ovisno o razvojnoj fazi, očitovanje depresije može biti različito.

Naime, iako se poremećaji raspoloženja (poput depresije) mogu javiti u bilo kojem trenutku u životu, simptomi su ipak različiti između mladih i odraslih osoba. Prema postojećim klasifikacijskim sustavima kriteriji za postavljanje dijagnoze depresivnog poremećaja jednaki su kako za odrasle, tako i za djecu i adolescente, premda se klinička slika depresije kod djece i adolescenata razlikuje. Kod mladih je često udružena s problemima u ponašanju, impulzivnošću, agresivnošću, ljutnjom i somatskim simptomima.

Mala i mlađa školska djeca izgledaju žalosno, usporenih su pokreta, često se osamljuju.Kod manje djece depresija je često prikrivena somatskim smetnjama kao što su bol u trbuhu i glavobolje. Takva djeca gotovo uvijek izgledaju nesretno i tužno. Nadalje, inhibirani su u igri, često traže kontakt, imaju napade plača ili bijesa, a često su prisutni noćni strahovi, noćna mokrenja i općenito poremećaji sna i apetita.

Preadolescenti često ne priznaju da su depresivnog raspoloženja već se žale da im je dosadno ili da nisu zainteresirani za uobičajene aktivnosti. Iritiranost, socijalno povlačenje i nesposobnost suočavanja i s najmanjim frustracijama te pokazivanja ljutnje često su prisutni. Takva djeca mogu se žaliti na lošu koncentraciju i pažnju, a počinju postizati i lošiji školski uspjeh.

Depresivni adolescenti često imaju osjećaj uzaludnosti i besperspektivnosti, a u težim slučajevima prisutne su suicidalne misli.

U adolescenciji očitovanje depresije sve je sličnije onom u odrasloj dobi uz određene specifičnosti. Depresivni adolescenti se često žale na apatiju i nedostatak energije, a često se javlja poremećaj sna i apetita (potonje u smislu nedostatka apetita ili pretjeranog unosa hrane). Teškoće usnivanja i često buđenje noću mogu činiti adolescenta iscrpljenim tijekom dana, a isto tako se može javiti pojačana dnevna pospanost.

Depresivni adolescenti mogu početi uzimati alkohol ili druga sredstva ovisnosti u želji da im bude bolje. Često su razdražljivi i impulzivni, imaju osjećaj uzaludnosti i besperspektivnosti, a u težim slučajevima prisutne su suicidalne misli i parasuicidalno ponašanje. Sve skupa često dovodi do značajnih negativnih posljedica depresije: lošijeg školskog uspjeha, problema u školi, abuzusa alkohola i droga, bježanja od kuće ili pak općenito veće sklonosti nasilju i rizičnim oblicima ponašanja.

Mladi se često osjećaju osamljeni, misle da ih nitko ne razumije. Takvo razmišljanje nerijetko dovodi do bijega mlade osobe komunikaciji preko računala i mobitela koja se čini mnogo sigurnijom i jednostavnijom, a zapravo predstavlja samo kopiju prave komunikacije među ljudima i nudi prividnu sigurnost. Susret sa stvarnim svijetom tada mladima može biti traumatičan te predstavljati podlogu za daljnji razvoj nesigurnosti i depresije.

Dijagnosticiranje i liječenje depresije zahtjeva sveobuhvatan pristup koji uključuje rano prepoznavanje, dobru dijagnostiku, procjenu suicidalnog rizika te izbor oblika liječenja.

Dijagnosticiranje i liječenje depresije zahtjeva sveobuhvatan pristup koji uključuje rano prepoznavanje, dobru dijagnostičku i diferencijalno dijagnostičku procjenu, prepoznavanje vodećih simptoma kliničke slike, procjenu suicidalnog rizika, što raniji početak liječenja, individualno planiranje različitih postupaka liječenja, izbor oblika liječenja, ali i plan prevencije ponovnog javljanja depresivne epizode.

U liječenju depresivnih poremećaja kod djece i adolescenata koriste se različite psihoterapijske tehnike, psihosocijalne intervencije, a ako se radi o težim oblicima depresije i ako je potrebno – antidepresivni lijekovi. Prilikom primjene lijekova potrebno je dobro poznavati i poštovati specifičnosti primjene farmakološke terapije u dječjoj i adolescentnoj dobi. Važno je dobro poznavati fiziološke karakteristike dječjeg organizma kao i psihološke karakteristike dječje i adolescentne dobi, što se posebno odnosi na pitanje kako djetetu dati informaciju o djelovanju lijeka, ali i dobiti povratnu informaciju o promjenama ili mogućim nuspojavama.

Informiranje i savjetovanje roditelja je važan aspekt bilo koje vrste liječenja pri čemu je važno roditeljima dati podršku i objasniti utjecaj depresije na obiteljsko, školsko i socijalno funkcioniranje. Najčešće je potrebna kombinacija različitih terapijskih intervencija koja se određuju planom liječenja za svakog pacijenta pojedinačno.

(Izvor: plivazdravlje.hr)

Prim. dr. sc. Mara Tripković, dr. med., specijalist psihijatar, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije