Autogeni trening je prirodna, znanstveno utemeljena metoda mentalne koncentracije, autosugestije, opuštanja i jačanja samoizlječujućih duševnih i tjelesnih snaga. Omogućuje osobi da ublaži napetost psihičke i fizičke prirode sa ciljem dovođenja tijela u balans.
Riječ “autogeni” dolazi iz grčkog a znači “samovodeći” i kao što samo ime sugerira, autogeni trening je tehnika vježbanja koja se provodi samostalno, odnosno, oni koji slijede ovu metodu sami je stavljaju u primjenu pod vodstvom stručnjaka. Nakon što su jednom naučene, vježbe se mogu prakticirati bez voditelja. Tehnika izvođenja je jednostavna, univerzalno primjenjiva, dostupna praktički svima i danas se broj njenih praktikanata u svijetu broji u milijunima.
Tridesetih godina prošlog stoljeća metodu je osmislio njemački neurolog Johannes Heinrich Schultz (1889.-1970.) primjenjujući je uz hipnoze. Razvio je šest standardnih vježbi autogenog treninga koje se koriste i danas: težina u udovima, potom toplina, koncentriranje na otkucaje srca ili puls, disanje, toplinu u abdomenu i hladnoću čela.
– Vježba ‘težine’ stvara stanje mišićne opuštenosti, odnosno opuštanja poprečno prugastih i glatkih mišića;
– vježba ‘topline’ dovodi do širenja perifernih tokova povećanjem protoka krvi;
– vježba srca dovodi do poboljšanja kardiovaskularne funkcije;
– vježba disanja dovodi do poboljšanja dišnih funkcija;
– vježba solarnog pleksusa dovodi do povećanog protoka krvi u svim unutarnjim organima;
– vježba ‘hladno čelo’ može olakšati uklanjanje glavobolje jer dovodi do blagog stezanja žila u glavi.
Živčani sustav se dijeli na centralni (mozak i leđna moždina) i periferni. Periferni živčani sustav se dijeli na somatski (voljni) i autonomni (vegetativni) koji se dijeli na simpatički i parasimpatički. Simpatički živčani sustav priprema tijelo za aktivnost, tj. mobilizira energiju: ubrzava metabolizam, rad srca, znojenje, disanje, temperaturu tijela, širi zjenice i podiže krvni tlak. Parasimpatički živčani sustav djeluje suprotno od simpatičkog: usporava disanje, sužava zjenice, snižava krvni tlak, ubrzava rad probavnog sustava, usporava otkucaje srca i potiče funkcioniranje imunološkog sustava.
Autogeni trening uspostavlja ravnotežu između aktivnosti simpatičkog i parasimpatičkog dijela autonomnog živčanog sustava.
Zdravstvene poremećaje koji nastaju usljed psihičkih doživljaja, odnosno kao posljedica neurotičnih konflikata i neumjerenih emocija i stanja našeg uma nazivamo psihosomatskim oboljenjima. Emocionalna uzbuđenja i psihička napetost uzrokuju organske promjene u tijelu putem vegetativnog živčanog sustava. Najčešća psihosomatska oboljenja su: gastritis, ulcerozni kolitis, neki oblici gušavosti, ulkus (čir, na želucu ili dvanaesniku), te u pojedinim slučajevima dijabetes, hipertenzija, migrena, bronhalna astma, urtikarija, pruritus i druge.
Stres je ozbiljan zdravstveni rizik i opasnost za dobrobit organizma. Može proizvesti veliki niz štetnih učinaka, kao što su anksioznost, razdražljivost i smanjenje spolne aktivnosti i želje, glavobolje, umor i drugo. To su sve simptomi koje autogeni trening može spriječiti, smanjiti i eliminirati. Pri promjeni “zapisa” u nesvjesnim razinama našeg uma nastupa ozdravljenje.
Uspješna klinička primjena autogenog treninga postignuta je kod:
– psiholoških poremećaja poput fobija, depresija, poremećaja spavanja, PTSP-ja,
– psiholoških problema koji se javljaju kod oboljelih od raka ili drugih kroničnih bolesti;
– bolesti srca: aritmija, angina, hipertenzija;
– povećane razine kolesterola,
– bolesti dišnih putova: astma, hiperventilacija, neurotički kašalj;
– bolesti probavnog sustava: alergija na hranu, čir, anoreksija, iritacija crijevnog trakta;
– bolesti kosti i mišića: artritis, reumatizam, degenerativne bolesti;
– endokrinih poremećaja: dijabetes, poremećaj tiroidne žlijezde, poremećaj auto-imunog sustava, AIDS;
– neuroloških poremećaja: migrena, glavobolja, ozljede mozga, epilepsija, cerebralna paraliza, Parkinsonova bolest;
– urogenitalnih bolesti: poremećaj rada mjehura,
– neplodnosti, a primjenjuje se i u trudnoći i porodu.
Praktikanti su manje podložni prehladama, kašlju ili bolovima u leđima, a značajni rezultati postignuti su i u liječenju AIDS-a što sve upućuje na činjenicu da upotreba autogenog treninga u svakodnevnom životu ojačava imunološki sustav čovjeka.
Vrhunski sportaši dobro poznaju efekte autogenog treninga u postizanju boljih sportskih rezultata. Poboljšanje učinka u sportu jedno je od glavnih područja primjene autogenog treninga.“(Lindemann, 1976.). Prakticiranje autogenog djeluje na psihološko i tjelesno stanje sportaša. Pomaže kod startne groznice i ukrućivanja pri startu (kod kompleksa manje vrijednosti, nesposobnosti da iz samog sebe izvučemo sve mogućnosti, nesposobnosti da se krećemo opušteno i lagano). Pomaže u slučaju preslabe koncentracije pri ocjenjivanju nekog položaja, dovodi sportaša na optimalnu razinu pobuđenosti.
Autogeni trening se izvodi u udobnom sjedećem ili ležećem položaju. Voditelj na glas izgovara formule, članovi grupe nastoje doživjeti sugerirano. Prakticira li se samostalno, sugestije se u sebi ponavljaju misaono.
Moćnim autosugestivnim djelovanjem dolazi do dubokog opuštanja a time i do preveniranja ili suzbijanja već nastalih psihičkih ili psihosomatskih poremećaja zdravlja uzrokovanih stresom.
Dnevnim prakticiranjem autogenog treninga povećavaju se mentalna i tjelesna svježina, razvija jasnija slika o osobnom trenutku, poboljšavaju zdravlje te kvaliteta i radost življenja.
U Učilištu Lovran u ponudi je tečaj za voditelja autogenog treninga, a uz ostale teme obrađuje se i na tečaju za voditelja psihofizičke relaksacije. Povremeno se prakticira i na redovitim treninzima yoge u Laurana spa wellness centru.
Share this Post