Jesen je godišnje doba kad se najviše sakupljaju i ubiru plodovi i spremaju za zimu. Kuhaju se, peku i skladište na mnoge načine. Živim u kraju gdje je voćarstvo poprilično razvijeno i voća ima u izobilju i peku se razne marmelade, džemovi, pekmezi.. Ono čega nema i polako izumire su dunje na bakinom ormaru.
HLADNE ZIMSKE VEČERI
Zaista se ne sjećam kada sam posljednji puta vidjela stablo dunje. Kada ih se sjetim, prva asocijacija mi je ulazak kod bake i miris dunja koje su bile poslagane na njenim starinskim ormarima. Čekale su, onako poredane, hladne zimske večeri kada je baka kuhala kompot od njih. A u smočnici u papirnatoj vrećici, ili kako je ona znala reći – škarniclinu, bilo je osušeno lišće s dunjinog stabla.
Lišće je služilo za kuhanje čaja kod želučanih tegoba koje su bile popraćene proljevom bilo da se radi o nekoj bakterijskoj infekciji ili virusnoj. Ovaj prirodan čaj osobito je djelotvoran kod mlađe populacije i djece. Njegova ljekovita svojstva utječu na upalu sluznice želuca i crijeva i smiruju je.
ENERGETSKA BOMBA
Dunja je jedno od voća koje baš i nije ukusno, zato ju je idealno skuhati u kompotu. Prava je energetska bomba jer sadrži obilje vitamina C, koji nas u zimskim mjesecima štiti od raznih prehlada i viroza i pojačava obrambeni mehanizam organizma. Osim C vitamina, u viskom postotku posjeduje i željezo, tako da se preporuča slabokrvnim i anemičnim osobama.
Koristiti se mogu i sjemenke. Kada odstoje namočene u vodi, otpuštaju sluz koja je djelotvorna kod dišnih problema i smiruje kašalj. Osim za zdravlje, sjemenke mogu poslužiti i za ljepotu. Žličica usitnjenih sjemenki, prelivena sa dvije žličice prokuhane vode, idealna je u borbi protiv bora i ispucalih usana.
Autor: Sanja Tkalčec
Share this Post